Aura moći

piše Tomica Šćavina

piše Tomica Šćavina

Iza moćnih ljudi često se kriju nesigurna djeca. Oni moraju biti “iznad”, jer se jedino “tamo gore” osjećaju sigurnima.

Neki ljudi se ponašaju i izgledaju kao da oko sebe imaju neku vrstu aure moći. Zrače hladnom samouvjerenošću koja vas može činiti da se osjećate nesigurnima, nekompetentnima i malima, što se u vama lako može izokrenuti u divljenje, potrebu za dokazivanjem ili u zaljubljivanje u njih. Takvi ljudi trebaju oslonac u slabijima od sebe. Trebaju im ljudi koje će činiti da se osjećaju malima, nesposobnima i nevažnima kako bi se, metaforički rečeno, popeli na njih i istaknuli sebe kao velike, sposobne i važne. Oni moraju biti “iznad”, jer se jedino “tamo gore” osjećaju sigurnima.

Kada bismo nekim čudesnim psiho-rendgenom mogli pogledati što se ispod cijele te priče događa, vidjeli bismo da ta “moćna osoba” projicira neprihvatljive dijelove sebe – povrijeđenog, malog, uplašenog, nemoćnog, posramljenog sebe – u drugoga i na taj način s tim dijelovima sebe dolazi u odnos. Ako se druga osoba “zakači”, odnosno prihvati tu podsvjesnu igru i identificira se projiciranim psihičkim sadržajem, onda dolazi do takozvane projektivne identifikacije moći.

Projektivna identifikacija je psihički proces koji je otkrila psihoanalitičarka Melanie Klein. Nakon nje, mnogi drugi psihoterapeuti su istraživali ovaj fenomen i nadovezivali se na njen rad. Projektivna identifikacija moći je karakteristična po tome da “moćnik” drugoga stavlja u poziciju nemoći, a neizrečena komunikacija koju odašilje svojim ponašanjem glasi: “Ti ne možeš bez mene”. “Moćnik” je pri tom zaista uvjeren da je potreban, važan i nezamjenjiv – on tu poruku doslovno “zrači”.

Takvo “zračenje” stvara snažna fantazija o vlastitoj veličini i važnosti. Međutim, “moćnikova” fantazija nije puko maštanje. To su snažne slike i dojmovi u kojima on blista kao vođa, heroj, pobjednik, veleposjednik, utjecajni političar, veliki zavodnik ili stručnjak u svojoj profesiji. Te slike i dojmovi spontano teku njegovom podsviješću i on ih miješa ih sa stvarnošću, pa doslovno ima i tjelesnu reakciju na njih, kao da se zaista događaju. Zato poruka “ti ne možeš bez mene” ima i tjelesnu dimenziju, ona “zrači” iz tijela, što dovodi do toga da će osoba koja se “zakači” na projektivnu identifikaciju moći i povjeruje da bez “moćnika” ne može, imati i tjelesne simptome – kao da će zaista umrijeti.

Pri tom, naročito kada je riječ o ljubavnoj vezi, sve to nalikuje na neku vrstu magije. Najprije se stvara snažna tjelesno-fantazijska povezanost, tako da bez obzira na realne signale da veza nije kvalitetna, osoba koja se “zakačila” postaje ovisna i upada u nemoć koja nalikuje na paralizu. Zapetljana u mrežu “moćnikovih” projekcija kao muha u paukovu mrežu, jedino što joj u tom stanju može pomoći je ravnanje prema razumu, a ne prema osjećajima, jer su njeni osjećaji izmanipulirani i pomiješani s njegovim, a i vlastitim fantazijama.

U ovu mrežu će najlakše upasti oni koji se duboko u sebi osjećaju nesposobnima, nedoraslima i nemoćnima, pa u drugome traže skrbnika i zaštitnika. To su u ovom patrijarhalnom društvu još uvijek puno češće žene nego muškarci. Takva žena će lako idealizirati “moćnika” i, ako se zakači za njegovu projekciju, “zračit će” upravo ono što “moćnik” želi čuti: “Ne mogu bez tebe,” što će je činiti ovisnom o njemu.

U ovoj konstelaciji, “moćnik” je sklon snažnoj kontroli, jer je kontrola oruđe moći, a žena koja je o njemu ovisna je sklona prepuštanju kontrole jer ona sama vjeruje i uvjerava druge da “ne zna” i “ne može”. Takvi odnosi se, ako potraju, pretvaraju u jednu vrlo lošu simbiozu u kojoj i jedna i druga strana svojim ponašanjem hrane sliku onog drugog, jer im treba upravo ta slika, a ne prava, cjelovita osoba.

Ako osjetite da ste uvučeni u nečiju projektivnu identifikaciju moći, kao što sam već spomenula, najvažnije od svega je ravnati se prema razumu, a ne osjećajima jer su osjećaji “inficirani” fantazijama. Njegove/njezine fantazije bude vaše fantazije i to stvara jedan čudan emotivni koktel koji zamagljuje percepciju realnosti. Nakon toga je potreban period tugovanja, jer je gubitak slike koju su slikale fantazije prilično bolan. Ta slika je služila kao melem za ranu, međutim, nakon što se uspostavilo da je melem otrovan, bolje je ostaviti ranu da sama zacijeli.

Kao i kod svih problematičnih obrazaca, i upletenost u projektivnu identifikaciju moći je lakše prepoznati kod drugih, nego kod sebe. Ali, ako pored nekoga tko vam se čini izrazito hladan i napuhan imate snažan osjećaj nekompetentnosti – vrlo je vjerojatno da je u pitanju projektivna identifikacija moći. Ili, ako ste se zaljubili, a pored njega se osjećate malom i zaštićenom, a istovremeno gubite svoj identitet i osjećaj snage… Ili, ako se uporno pokušavate dokazati nekome, a taj netko je nedostižan i uvijek bolji, veći i važniji od vas… Sve su to znakovi da su projekcije počele djelovati i da je odnos distorziran fantazijama.

Kada prepoznate projektivnu identifikaciju moći, ako je ikako moguće, pokušajte se od te osobe maknuti i imati što manje kontakta s njom. Nakon toga se posvetite osobnom razvoju i po potrebi potražite pomoć kako biste upoznali taj mali, prestrašeni, obezvrijeđeni ili nemoćni dio sebe koji je poslužio kao utjelovljenje “moćnikovih” projekcija i doveo vas u položaj ovisnosti o nekome tko vaša očekivanja zasigurno neće ispuniti.

 

izvor: http://www.poticaj.net

Oglasi