Biti radostan bez razloga

piše: Iva Solarević Jeličić

piše: Iva Solarević Jeličić

Da li možete biti radosni “iz čista mira”? Radosni jer dišete, radosni jer imate iskustvo života, radosni jer ste se probudili ili zato jer upravo pijete vodu?

Većinom vežemo sreću za neku posebnu formu. Nešto treba biti nekako da bismo bili sretni. Ili mi moramo biti nekakvi (brži, sposobniji, ljepši, mršaviji, pametniji, komunikativniji, fokusiraniji) ili nešto oko nas mora biti nekakvo (poslovno okruženje, partneri, političari, vrijeme, susjedi , Svemir, zvijezde i meteori). I najčešće je sreća baš tamo negdje. Još samo kad bi se ovo promijenilo, eh baš onda bi mogli biti sretni. Ali čak i kada se to ostvari vrlo ubrzo se pojavi nova “stvar” za kojom čeznemo i koja će nas ispuniti. I tako prođe cijeli život….a gdje je radost? Gdje je ispunjenje? Gdje je smisao?

Možda je baš tamo gdje ste najmanje tražili. Tik pod Vašim nosom. Zapravo čak nije niti pod nosim, još je bliže. U Vama samima.

Sve što je izvan nas potpuno je neutralno i samo po sebi nije izvor sreće i radosti. No onaj koji doživljava “to nešto” daje smisao “tome nečemu”. Dakle život se odvija iznutra prema van. Našim promatranjem “stvari” i davanjem značenja tim “stvarima” mi kreiramo stvarnost. Svoju radost, tugu, sreću i nesreću.

Ono što definiramo kao “dobro” nas čini sretnima. Ono što definiramo kao “loše” nas čini nesretnima. Međutim ništa samo po sebi nije dobro niti loše. Ovisi kako mi to vidimo.

Sigurno se sjećate kada Vas je neka “loša” situacija učinila nesretnima, a nakon nekog vremena ste zahvaljivali Bogu da je tako bilo i bili sretni zbog toga. I gdje smo sada? Da li je onda ta situacija dobra ili loša?

Ona je i jedno i drugo samo ovisi iz koje točke gledišta promatrate. I to nam opet dokazuje da se samo radi o našoj interpretaciji. Ako je “ovako” mogu biti sretan, ako je “onako” ne mogu biti sretan.

Da li možete vjerovati da je SVE savršeno upravo ovako kako jest? Ako je “dobro” ionako ste sretni zbog toga. Ako je “loše” znajte da to ovisi o Vašoj trenutnoj interpretaciji . Kada promijenite gledište/način razmišljanja i doživljavanja te situacije mijenja se unutarnji osjećaj. Kada mijenjamo unutarnje gledište onda rastemo i širimo se. Postajemo “Veći Ja”. Učimo zauzimati novi pogled na svijet i život i tako raste naša svjesnost. Tada postajemo slobodniji i radosniji. I u tom trenutku “ugrožavajuća” situacija može postati inspirativna i potiče naš rast.

I kada shvatite da nema “dobre” i “loše” situacije, već da je to samo naš trenutni doživljaj, a on se može promijeniti, onda ste slobodni.

Ispunjenje je ionako u samom putovanju. Ništa nije stalno. Sve se konstantno mijenja i ništa se ne može zadržati. Stoga ako se vežemo za neku formu sreće, ona će kad-tad nestati. Bit je igrati se sa formom, biti ne vezan za nju, a istovremeno duboko povezan sa samim izvorom života, sa samom esencijom. Biti duboko povezan sa onime što nema formu, a može se manifestirati u svim formama.

Sama bit putovanja kroz život jest doživljavanje svih tih formi i rast duha kroz te forme. Da li bi bili sretniji da dobijete na lotu li da Vam netko da čašu svježe vode?

Na prvu će većina odgovoriti dobitak na lotu, jer vodu imaju ovako i onako. Međutim, ako bi dobili na lotu, a više ne bi imali mogućnost koristiti vodu , što bi bilo važnije? Naravno, voda. Međutim to je nešto što uzimamo zdravo za gotovo i čeznemo za mnogim drugim stvarima, a oko nas je toliko blagoslova zbog kojih možemo biti radosni u svakom trenutku života.

Živjeli!!!

 

izvor: ordinacija.hr