Junakovo putovanje

piše Tomica Šćavina

piše Tomica Šćavina

„Pećina u koju se bojite kročiti

krije blago za kojim tragate”.

Joseph Campbell

U svojoj kultnoj knjizi “Junak s tisuću lica”, američki pisac, znanstvenik i mitolog Joseph Campbell opisuje strukturu koja se krije ispod svjetskih mitova i narodnih priča. Tu strukuru je nazvao monomitom – jedinstvenim mitom koji čini kičmu svih mitova, neovisno u kojim kulturama i u kojem vremenu su ti mitovi nastajali. Transformacijski proces kroz koji junaci ovih mitova i priča prolaze nazvao je junakovim putovanjem, a kao jedne od najpoznatijih primjera ovih putovanja naveo je živote Bude i Isusa, te mitove o Ozirisu i Prometeju.

Ova struktura transformacijskog procesa koja je na kolektivnom nivou nikla u mnogim kulturama pojavljuje se i na individualnom planu. Mada se ponekad možemo osjećati kao da život prolazi mimo nas ili kao da nemamo svoju volju, nego smo nošeni okolnostima, svi smo mi glavni junaci svojih života. I kao glavni junaci, prolazimo kroz razne životne izazove. Jedan od njih je univerzalan i mogli bismo ga sažeti u pitanje: kako (p)ostati svoj?

Svi se negdje putem, od djetinjstva, pa do odrasle dobi izgubimo. To je prirodno, nemamo baš nekog izbora. Obiteljski obrasci, zahtjevi i ograničenja koja nameće društvo, ideali i zablude o ljubavi i uspjehu – sve nas to odvaja od onog nečeg u sebi što doživljavamo svojim istinskim izvorom, od onog što nam daje osjećaj vrijednosti i zanimljivosti života. Ovo odvajanje je neizbježno, a ponovno povezivanje je višegodišnji put koji zahtjeva vrline kao što su hrabrost, senzibilnost, strpljenje, ali i priznavanje i prihvaćanje svojih loših strana, odbojnih osjećaja i agresivnih poriva.

U ovom junakovom putovanju, povratak sebi ne znači plutanje u nekom apstraktnom stanju sreće niti povlačenje u izolaciju, već spremnost da se upoznamo kakvi jesmo u svijetu kakav jeste. Krenimo.

1. Faza mirovanja

Sve je poznato, odnosi su ustaljeni, okolnosti više-manje mirne, ali postoji neko unutarnje nezadovoljstvo, mrtvilo, rastrzanost ili osjećaj izgubljenosti koji iskače u prvi plan tek kada vidimo ili povjerujemo da se možemo osjećati drugačije. U ovoj fazi, mi – junakinje i junaci vlastitih života – dobivamo neku vrstu poruke ili poziva. To može biti knjiga, razgovor ili bilo koje iskustvo koje nam otvara novi prozor percepcije. Nakon toga, znamo da je ravnoteža narušena i to izaziva osjećaj nesigurnosti, ali i uzbuđenja jer, tko zna – možda je moguće promijeniti stvari na bolje.

2. Pomoć

Junaci poznatih suvremenih priča traže pomoć od Yode i Gandalfa, a mi tražimo pomoć od onih koje smatramo mudrijima od sebe. To može biti neki član šire obitelji, terapeut ili autor neke knjige. Međutim, prihvaćanje pomoći nije kraj, već tek početak putovanja jer se tuđi savjeti, ma koliko mudri bili, temelje na tuđem iskustvu, a nama treba vlastito transformacijsko iskustvo. Mudar pomoćnik je tu samo kako bi nam dao nadu da taj put možemo proći sami i da se u ključnim trenucima možemo prisjetiti njegovih mudrih riječi ili ga nazvati i podijeliti svoje osjećaje i dileme s njim.

3. Odlazak

U ovoj fazi junak izlazi izvan svojih granica sigurnosti, prelazi prag poznatog i odlazi u nepoznati svijet. Na unutarnjem putovanju, postaje nam suviše naporno nositi maske (kao što je na primjer maska dobrote, maska uspjeha ili maska nepovredivosti), dosta nam je udovoljavanja društvenim normama ili težnje savršenstvu koje se nikako ne ostvaruje. Napuštamo uhodane obrasce i spremni smo na novu razinu iskrenosti prema sebi, na priznanje svojih strahova, nemoći i ranjivosti. To je često praćeno i velikim životnim turbulencijama kao što su zaokret u karijeri ili zaljubljivanje u novu osobu nakon dugogodišnje veze. Ove promjene nas i u vanjskom svijetu guraju u nepoznato – u nova iskustva iz kojih ćemo možda izaći povrijeđeni, ali možda i osnaženi. Jedno je sigurno – bit ćemo iskusniji.

4. Iskušenje

Ni jedna značajna promjena nije lagana. Junaci u pričama se sukobljavaju sa zmajevima, zlikovcima i demonima, a mi se sukobljavamo sa vlastitim teškim stanjima, strahovima, a često i odbacivanjem od strane okoline. Ako smo do sada bili “uvijek dobri”, a sada odjednom, nespretno i u izljevima, pokazujemo ljutnju, naravno da ćemo naići na šok i nevericu ljudi oko sebe. Ako smo do jučer bili uvijek jaki, vječni tješitelji svojih prijateljica, tim istim prijateljicama se vjerojatno neće sviđati ako im se pokažemo ranjivima, slabima, u potrazi za osloncem. Ako smo navikli biti stalno u kontroli i živjeti po pravilima, osjećaj gubitka kontrole može biti tako jak da izaziva paniku.

Sve su ovo ozbiljna iskušenja na putu promjene. Još uvijek postoji mogućnost da se vratimo natrag, da otpor okoline uzmemo zdravo za gotovo i vratimo se u sigurne ljušture uhodanih obrazaca. Još uvijek je moguće da se prepadnemo svega onog u sebi što još nismo upoznali – teških osjećaja, mutnih stanja, nesigurnosti, ranjivosti, straha – i napravimo sve kako bi se vratili na staro.

5. Suočavanje

U ovoj fazi se susrećemo licem u lice sa svojim najvećim strahom. „Svi će me odbaciti”, “Ostat ću sama, bez partnera, do kraja života”, “Upast ću u depresiju iz koje se nikada neću izvući”, “Doživjet ću slom živaca i završiti u ludnici”, “Nisam sposobna prehraniti sebe i djecu”, “Ništa ne vrijedim, što uopće pokušavam?”. To su samo neke od misli koje mogu iskrsnuti. Najveći strah je obično povezan s najvećim životnim traumama, tako da suočavanje s njim zahtjeva upoznavanje sa svojim najvećim slabostima. U ključnom trenutku, ako smo zreli za promjenu, zaključit ćemo da su ovakve i slične misli posljedica prošlih neugodnih iskustava, da nisu “prava istina”, već da proizlaze iz potisnutih osjećaja, i smoći ćemo snage za put dalje.

6. Kriza

Ovo su najmračniji trenuci junakovog putovanja u kojima se junak suočava sa smrću, a možda čak i umire, ali samo kako bi se preporodio. Na unutarnjem putovanju na kojem se događa transformacaija koja nas približava sebi i čini “više svojima”, također se događa mala smrt. “Stara ja” koja je bila vođena naučenim obrascima i potisnutim osjećajima umire, a s njom zamiru i neki odnosi, ali samo kako bi se stvorili novi, kvalitetniji odnosi ili kako bi se stari, ako imaju potencijala za promjenu, podigli na novi nivo.

Ovo je period duboke krize, jer je “nova ja” tek u začetku i osjećaj povjerenja da će sve biti u redu se izmjenjuje s osjećajima praznine i nesigurnosti. Umiranje je bolno i ponekad se osjećamo kao da zapravo gubimo sebe, a ne kao da se vraćamo sebi. Ipak, tihi glas iznutra nas vodi dalje, a tuga zbog gubitka stare sebe i odnosa koji su je podržavali podmazuje cijeli proces i pomalo zacjeljuje rane.

7. Blago

Napokon je tu i ono za čim smo tragali – blago. Većina nas, kada tek krenemo na put transformacije, vjeruje u brza rješenja, u formule, pa pokušavamo preskočiti prethodne četiri faze i odmah nakon “odlaska” skočiti do blaga. Na žalost, to tako ne ide. Bilo bi lijepo kada bi se promjene događale lakše, ali pitanje je da li bi blago tada bilo toliko vrijedno.

Na ovom našem junakovom putovanju, blago je njegujuća bliskost sa samom sobom, cjelovitost, ispunjenje, osjećaj vrijednosti, suradnja srca i uma, mir, zdrava ambicija i samopouzdanje. Ovo je tek početak liste dragocjenosti koje se kriju u škrinji s blagom koju je čuvao opasan zmaj i to blago je zaista neprocjenjivo.

8. Rezultat

Jednom kada dođemo do blaga, treba naučiti živjeti s njim. Ne možemo ga zatvoriti u ormar i zaboraviti na njega, jer smo prošli prilično težak put da bismo do njega došli. Trebamo održati dodir s njim i dopustiti mu vidljivost, a to možemo samo ako mu stvorimo sigurne uvjete – birajem harmoničnih odnosa i organiziranjem života tako da nas u tom životu „više ima”.

9. Povratak

U ovoj fazi, junak se vraća kući. Osjećamo da stanujemo u toplom osjećaju u prsima, a ne u glavi, nošeni kaosom misli koje nas drže u grču. U nama se, ovisno o situaciji u kojoj se nalazimo, izmjenjuju razni osjećaji – i oni “pozitivni” i oni “negativni” – tuga, ljutnja, radost, zavist, ljubav, ushit, sram, čežnja, divljenje… Ti osjećaji su prolazni jer slobodno teku tijelom, jer ih priznajemo i dopuštamo im njihovo postojanje.

Djelujući iz svojih osjećaja i u skladu s njima, stječemo osjećaj zdrave kontrole, što ne znači da život postaje predvidiv, već da smo odani radu za kvalitetan unutarnji osjećaj iz kojeg se širi kvalitetno djelovanje u vanjskom svijetu.

10. Novi život

Vanjski svijet postaje mjesto mogućnosti, a ne mjesto ograničenja i spremni smo na život u kojem se osjećamo više svojima i više živima. Iskustvo puta koji smo prošli nam daje jednu novu (ali tako poznatu) unutarnju zrelost i povratak na staro više nije moguć.

Blago do kojeg smo došli sve više osjećamo kao dio sebe, kao i pećnu koje smo se plašili, a koja je to blago skrivala. Naš unutarnji svijet je obogaćen i imamo snažniji osjećaj pripadnosti svijetu koji više nije u tolikoj mjeri diktiran okolnostima u kojima smo rođeni i koje su nam odredili drugi, već i vlastitim odlukama i izborima.

11. Razrješenje

Rasterećeni smo i vidimo svoje prijašnje probleme u sasvim novom svjetlu. S razumijevanjem i empatijom gledamo unatrag na “staru sebe”. Osjećamo se stabilnima unutar novih odnosa i starih odnosa koji su se transformirali zajedno s nama. Jasno nam je da su nam problemi, kriza i sve što smo iskusili putem bili potrebni kako bismo došli do svog unutarnjeg blaga i spremni smo, na njihovim junakovim putovanjima, biti podrška drugima.

12. Nova faza mirovanja

U ovoj fazi beremo plodove cjelokupnog procesa i ponovo smo na poznatom terenu. Odmaramo se od turbulencija, gradimo nove planove i istražujemo život znajući da nismo tek marionete vođene okolnostim, već junaci vlastitih životnih priča. Sve je u redu, na sigurnom smo i otvara nam se pozitivna vizija za put naprijed.

Ovakvih junakovih putovanja u životu ima više. Svaki novi životni period donosi nova iskušenja i nakon faze mirovanja uvijek ponovo nastupa novi ciklus.

Izvor: http://www.poticaj.net, Tomica Šćavina, rujan 2014.
Članak je objavljen u magazinu Sensa.

Oglasi