Moderna vremena

piše Natalie Luks

piše Natalie Luks

Do sada smo vjerovali da se financijsko pitanje može riješiti pravednom (pre)raspodjelom svjetskog bogatstva. Dizale su se revolucije, ali se ništa bitno nije dogodilo. Za bogataše mislimo da su svoj kapital stvorili izrabljujući druge ljude, prevarom i nepoštenjem, a za sirotinju da je iskorištena, izrabljena i poštena. To je vrlo opasna teorija, ako želite postati financijski slobodna osoba.

.

.

Vozim se u tramvaju i “prisluškujem” prepoznatljiv razgovor, u ova naša “moderna vremena”.

“Kad ideš na more?”, pita (pretpostavljam) prijateljica prijateljicu. “Čuj stara, ove godine sam fakat u dilemi, je l’ klincima omogućit deset dana kupanja, il’ novce čuvat’ za jesen, vi’š kaj nam se sprema. Zbilja mi je riskantno sprčkat novce na luksuz, a pitam se je l’ bum imala za osnovno”, odgovara prijateljica, i puna suosjećanja pita: “A kaj ti planiraš?”. “Ja uopće nisam u dilemi, jer sam dobila otkaz, pa nemam nit’ za osnovno”, odgovara prijateljica.

Razgovor se nastavlja, a ja izlazim iz tramvaja i neko vrijeme kao ukopana stojim na tramvajskoj stanici i razmišljam o svojoj situaciji. Da je netko u tramvaju fizički posrnuo i pao, sigurno bih mu priskočila u pomoć. Tužna sam što isto tako nisam mogla “priskočiti” i “pomoći” sa svojom istinom o novcu.

Priznajem, to je moj problem. Htjela bih da što više ljudi shvati što je pravi uzrok i pravo rješenje financijskih problema. Zato sam sretna što ovu kolumnu koristim kao takvu mogućnost i što svaki dan ima sve više svjesnih ljudi. To me smiri kada me uhvati tuga.

Međutim, istodobno znam i istinu, a to je da se sve događa kako treba i kada treba, na način koji treba. Znam da svatko ima svoje vrijeme, da je moja zadaća izražavati svoju istinu, a srest ćemo se kad bude trebalo i ako bude trebalo.

Novac je pitanje osjećaja

Pitanje novca je univerzalna i bezvremenska tema, a ova naša, sadašnja situacija nije ništa novo. Samo je drugi povijesni kontekst u kojem se ista tema ponavlja. Do sada smo vjerovali da se financijsko pitanje može riješiti pravednom (pre)raspodjelom svjetskog bogatstva. Dizale su se revolucije, ali se ništa bitno nije dogodilo. I dalje postoje ljudi koji imaju i koji nemaju, bogataši i sirotinja. Za bogataše mislimo da su svoj kapital stvorili izrabljujući druge ljude, prevarom i nepoštenjem, a za sirotinju da je iskorištena, izrabljena i poštena.

To je vrlo opasna teorija, ako želite postati financijski slobodna osoba, jer podjela na bogate i siromašne stvara iluziju da vaše financije ne ovise o vama, već o pohlepi drugih ljudi, koji vam kroje sudbinu koja vam ne odgovara, i o vašoj potrebi da druge ljude i okolnosti promijenite.

Međutim, novaca nemate zbog vaših OSJEĆAJA prema novcu. Da, dobro ste pročitali, novac je pitanje osjećaja. Ako osjećate da nemate dovoljno novaca za sve što želite i za sve što vam treba, tada ga nikada nećete imati dovoljno, bez obzira koliko zarađujete i kakva vam je objektivna situacija. Ako imate osjećaj da nemate dovoljno niti za osnovni standard (stan i hranu), tako će vam biti i u životu. To je zakon materijalizacije koji glasi: što osjećate, to se materijalizira.

Od kuda dolaze osjećaji?

Osjećaji izviru direktno iz vaše vjere. Naprimjer ako vjerujete da drugi odlučuju o vašim financijama, bit će kako vjerujete. Zato je važno preuzeti odgovornost za svoj novac i vjerovati da jedino vi odlučujete o svojem novcu i o tome što ćete osjećati, neovisno o objektivnim okolnostima u kojima se nalazite. Ta spoznaja će vam stvoriti osjećaj sigurnosti, koji je temelj financijske slobode.

Kupovanje – povećavanje standarda ili trošenje novca?

Trebate također biti financijski inteligentni i povjerovati da je novac inteligentan i da ne dolazi ljudima koji o njemu imaju loše mišljenje i negativne emocije. Dobra vijest je da se financijska inteligencija može naučiti, odnosno osvijestiti, jer svi imamo prirodnu sposobnost slobodno stvarati i surađivati s drugim ljudima, to jest stvarati novac. Djeca pokazuju urođenu sposobnost za trgovinu, koju kasnije izgube, zbog krivnje da ne zaslužuju i zbog straha od neuspjeha.

Recimo da želite kupiti cipele. Ako mislite da nemate dovoljno novaca, a ipak kupite cipele, tada će se vaš osjećaj neimanja povećati. To je trošenje. Ako pak mislite da će vam ta kupovina uvećati standard ili jednostavno uvećati dobar osjećaj što imate baš te cipele, tada je to investicija. Razlika je upravo u osjećaju. Prilikom trošenja uvećavate osjećaj neimanja, a prilikom investiranja uvećavate osjećaj obilja. Zato je važno da se prilikom kupovine prvo zapitate koji vas osjećaj motivira.

Sve dok budete imali ego-osjećaje u vezi novca, bit će vam neugodno i primati i davati novac. Prilikom primanja osjećat ćete nelagodu zbog krivnje da ga ne zaslužujete, a prilikom davanja osjećat ćete frustraciju zbog osjećaja gubitka.

Ukratko, ako želite biti financijski slobodni, prvo se riješite sirotinjske svijesti koja stvara osjećaj da nemate dovoljno, jer se ovaj osjećaj uvećava proporcionalno s povećanjem prihoda. Zato su bogataši najsiromašniji ljudi na svijetu (većina ih ima sirotinjsku svijest). Zbog tog osjećaja nemaju nikada dosta, jer im hrpa novčanica ne može stvoriti osjećaj blagostanja. Novac ulažu da bi ga imali više, a pošto je novac inteligentan, napušta ih i odlazi onima koji ga uvijek koriste za opću dobrobit.

.
Napisala: Natalie Luks, autorica knjige Duhovna ekonomija – novi pogled na ljudske vrijednosti (uskoro izlazi iz tiska)
Kontakt: natalie.luks@zg.t-com.hr.
Izvor: Monitor.hr