Ako se voziš, onda i servisiraj

 

piše: Emina Pršić

piše: Emina Pršić

To je taj dan, svake godine  14.2 :”The Valentinovo” . Ne možeš se skrivati i praviti grbav kao  da ne postoji i ne tiče me  se.  On je tu. Svake godine u isto vrijeme, baš kad je sivo i hladno a sunca ni za lijeka. Ušulja se  u tim žarkim bojama, pufastim srcima i slatkim čokoladama.Prodavači nude sniženja,cvijećari  zadovoljno trljaju ruke, a dijete padaju u drugi plan.

Nije loš . Nije negativan . Nije strašan. Čudan  je  samo zapravo način na koji  reagiraju na njega:

  1. a) Muškarci koji su u vezama pa ženu već unaprijed pripremaju da je to bezveze i što bi one sad htjele? Zapravo bojeći se uložiti vrijeme kako bi sitnicom pokazali da su im posebene, a nedaj Bože da potroše koju kunu . Čitaj : škrt je .Uskoro će ubiti i Uskršnjeg zeca , Djeda Mraza , rođendane, godišnjice , svetke i petke..
  2. b) Žene koje bi se najrađe ubile jer nemaju nikog na taj dan , pa se pokriju po glavi kako bi ga prespavale. Dobra vijest je da pada baš u subotu , pa neće morati zvati šefa da su dobile gripu i da se raspadaju. A loša je da dolazi i slijedeće godine opet za vikend.

Ja nisam ni posebno za Valentinovo, ni protiv.  Ne predstavlja mi hi light kalendarske godine  da ga čekam nestrpljivo kako bi imala dokaz da sam voljena. To nekako očekujem po malo kroz cijelu godinu. Prišmajhlam se u kuteve ljubavi na sve strane gdje se nudi. Kod moje obitelji, kod prijatelja, na trgu dok se pale lampijoni, kod  malih beba, kod starije susjede, prijateljevog psa, u dućanu s cipelama.. svugdje gdje možeš ukrasti poneki zagrljaj , osmijeh, dodir , lijepa riječ ili dobar osjećaj.  I sad kad nisam više solo igračica ne čekam da me netko drugi isključivo  učini sretnom jer bez „njega bi bila nepotpuna“, nego sama sebe iznenadim. U mojoj kupaoni  uvijek   su eterična ulja, svijeće i stalak za knjigu. Prije nego lajkam po Facebooku wellnes oaze za koje bi trebala čekati godišnji odmor i to ako bude love, ja sam sebi  svoj wellnes kutak napravila. Čini me sretnom.

Kažem nisam posebno za Valentinovo jer je glupo čekati samo  taj dan a onda biti razočaran ako ne dobiješ na poklon nešto što si sebi baš zamislio , ili tvoj momak nije  tako romantičan kao Richard Gere u svim mogućim  i nemogućim ljubavnim filmovima dugih zavodljivih scena. Što ćeš, neki fakat nemaju tu žicu romantike, ali ih ne opravdavam . Trebalo bi se ipak malkice potruditi pa dati do znanja ženi da je posebna i obratno. Danas bar na internetu  možeš  googlati pa skinuti koju foru , dve a nama ženama se kako se ono kaže : Baš lijepo vidi. U pomankanju vremena,u državi koja je u banani, već naučenog na ono „Nećeš dobiti ni ove godine ništa“ žene će uglavnom na lijepu gestu reći : „Ma nisi trebao …“ Aha da! Itekako je  iznenađena i sretna. Trebao si , itekako prijatelju moj.To je pravo značenje „Ma nisi trebao“ Samo ne znaju reagirati, nisu se naviknule, a drago im ko malom djetetu. Najrađe bi tu scenu sad na reapead stavile dok se ne umore pa zaspu snom pravednika. To je onaj trenutak  kad  pomisliš da ti je java bolja od sna pa ti sve žao zaspati. E tako se žena osjeća kad joj date do znanja da je posebna. Često nesigurne u sebe , takve potvrde su nam ko eliksir života.

I nemojte se momci zavaravati ,što bi rekli iz mog kraja . „Car je car pa svejedno voli miloštu“ . Svi mi volimo znakove pažnje, ma koliko šutjeli o tome. Želite li ipak bojkotirati Valentinovo, ok. Imajte svoj „Sretni utorak“, „Veseli četvrrtak“ . Imajte bilo što, samo se nemojte prestati ponašati kao što ste to činili na početku veze. Ljubav se ne podrazumijeva. Ljubav se njeguje kao što to radite svakodnevno sa svojim limenim ljubimcima. Probajte njima jedne godine bojkotirati ulje u motoru nakon voženih dvadeset ili tridest tisuća kilometara? Ako se voziš, onda i servisiraj.