Definicija je laser dobre komunikacije

piše Natalie Luks

piše Natalie Luks

Definicija je važan element dobre i uspješne komunikacije… Zato je važno uvijek, na početku svakog razgovora i dogovora iznijeti svoju definiciju i provjeriti da li se definicije slažu. Vrlo često ista riječ opisuje različite pojmove ili se za isti pojam koriste različite riječi. U ispravnoj komunikaciji ništa se ne podrazumijeva, sve se prvo definira.

.

.
.

Definicija je važan element dobre i uspješne komunikacije. Ona daje točan, logičan i jasan sadržaj pojma koji se opisuje i omogućuju bolje i brže mentalno razumijevanje. Zato je važno uvijek, na početku svakog razgovora i dogovora iznijeti svoju definiciju i provjeriti da li se definicije slažu. Vrlo često ista riječ opisuje različite pojmove ili se za isti pojam koriste različite riječi. U ispravnoj komunikaciji ništa se ne podrazumijeva, sve se prvo definira. Dobro je usvojiti sljedeću shemu:

Prilikom svakog razgovora koji prvi započinjete: „Želim da se dobro razumijemo, zato ću reći što meni znači ovaj pojam… Zanima me što tebi znači, da li i ti u vezi s tim misliš isto kao i ja, da li se slažeš sa mnom?“

Razumijemo li se?

Ili, ako se sugovornik prvi izjasnio, treba reći: „Da provjerim jesam li dobro razumjela?“. Tada reći svoju definiciju i tražiti potvrdu od sugovornika: „Jesam li te dobro shvatila? “

Na ovaj način ćete izbjeći mnoge nesporazume i razočarenja, koja u najboljem slučaju (ako se ne posvađate) završavaju sa zaključkom da se niste dobro razumjeli, da je svatko mislio svoje. Zato se u poslovnom svijetu sklapaju i potpisuju pismeni ugovori kojih se stranke pridržavaju. Kao što znamo, u poslovnom svijetu ništa se ne podrazumijeva. U tom smislu, poslovni svijet ima bolju komunikaciju od ostalih vidova komunikacije, jer je sve definirano.

U ostalim aspektima života (prijatelji, kolege, rodbina, poznanici, bračni partneri) definiranu komunikaciju ostvaruju samo emotivno zreli i samosvjesni ljudi. Oni znaju što hoće i to znaju jasno i točno izraziti. Nažalost, većina ljudi nije emotivno zrela, pa bi željeli da drugi čitaju njihove misli: „ako me voliš, onda ti ne moram sve govoriti (nacrtati), nego trebaš znati što ja mislim i želim“, ili su uvjereni da svi misle kao i oni i jako se čude kada shvate da netko ima potpuno drugačije mišljenje o istoj stvari.

Jedan pojam – sto riječi

Definicije su posebno važne za područja komunikacije koja još nisu etablirana i opće prihvaćena, a to je upravo slučaj s načelima duhovne ekonomije. Iako je istina samo jedna, svatko je opisuje na svoj način i služi se svojim riječima. Tako razne škole imaju različite rječnike za iste pojmove. Na primjer, za pojam Boga se koriste riječi: Jedno, Univerzum, Postojanje, Beskonačno Biće, Duh, Svijest… Ili naprimjer za pojam obrasca se koriste razne riječi koje opisuju isti pojam: program, matrica, šablona, uvjerenje, nacrt, plan…

Drugi razlog zbog kojeg su neophodne definicije je taj što se duhovni istraživači služe pojmovima iz stare paradigme da opišu pojmove koji se odnose na novu paradigmu, pa se bez točne definicije ne bi uočila razlika i stvorila bi se velika zbrka. Zato je važno uvijek istaknuti definiciju, na primjer: prema staroj paradigmi novac je …, a prema novoj paradigmi novac je… Ili: prema ego tumačenju bogatstvo je…, a prema načelima duhovne ekonomije bogatstvo je ….

Iz tih razloga uvijek nastojim definirati pojmove o kojima pišem, da što jasnije opišem svoju spoznaju. Vi se ne morate i ne trebate sa mnom u svemu složiti. Međutim, ukoliko moje spoznaje prepoznate kao svoju istinu, tada je definicija sigurno odigrala ulogu lasera.

Opća dobrobit

Unatoč tome, dogodi se da neki pojam ostane nedefiniran, pa me tako jedna čitateljica zamolila da joj objasnim pojam – opća dobrobit. Vrlo rado.

Opća dobrobit je temeljno načelo duhovne ekonomije. To je spoznaja da sve što činimo iz srca koristi svima.

Upravo dok sam ovo pisala nazvao me prijatelj da me upita za savjet što da učini s desetogodišnjim sinom koji želi da sve bude po njegovom, i to na način koji ga izluđuje. Kroz razgovor smo došli do toga da moj prijatelj ima krivnju kad nešto učini po svome, ali da isto tako osuđuje i druge ljude koji su neobazrivi i sebični. Ono što osuđujemo, to projiciramo na druge i privlačimo u svoj život. Shvatio je da prvo treba ukloniti svoju krivnju.

To je tipična postava uloga na ego razini, ili si sebičan ili si žrtva. I jedno i drugo je iz istog kolektivnog uvjerenja: ne mogu svi činiti ono što žele i svi biti zadovoljni. Uvijek netko nekoga iskorištava.

Ljudi u istini su iskreni prema sebi i prema drugima, a duše su im usklađene, što znači da svi žele isto, bez obzira da li zajedno surađuju ili ne surađuju. Ako surađuju, tada imaju zajednički cilj koji ostvaruju na korist svih. Ako ne surađuju ili prekinu suradnju uvijek se pokaže da je i to na obostranu korist. A ono što je na obostranu korist jest opća dobrobit. Ovo je važna tema, pa ću je još i posebno obraditi.

.
Napisala: Natalie Luks, autorica knjige Duhovna ekonomija – novi pogled na ljudske vrijednosti (uskoro izlazi iz tiska)
Kontakt: natalie.luks@zg.t-com.hr.
Izvor: Monitor.hr