Pravila branja i vrijeme branja samoniklog bilja

bilje3-150x150Točno branje samoniklog bilja izuzetno je važno. Svaki ozbiljan berač samoniklog ljekovitog bilja mora se pridržavati pravila branja svake pojedine vrste bilja i zasebno svakog dijela biljke. Za branje bilja uporabljujemo razne alate. Najčešće škare, nož, srp i lopaticu. Bitno da su oštri, učinkoviti i sigurni za jednostavnu uporabu. Uz alat nužna je i zaštitna oprema. Radne rukavice, dugi odjevni rukavi, pokrivalo za glavu (najbolje šešir), udobne čizme. Dobro je imati i štap kojim se u staništu štitite od zmija ili osinjaka, ali i da biste razmakli raslinje koje vam smeta na putu do željenog bilja. Naravno, svatko bira opremu koja njemu najbolje odgovara i znanje stječe osobnim iskustvom. Kod skupljanja nadzemnog dijela biljke treba paziti da se sakupljeno ne trpa u vreće i ne sabija. Posude, košare ili vreće za branje moraju biti od prirodnih i prozračnih materijala. U njih se ubrano bilje stavlja tako da proces sušenja može početi već tijekom branja ili barem da ne dolazi do parenja bilja i uništavanja nabranog materijala. Berite samo bilje koje pouzdano prepoznajete. Nađite nezagađenu lokaciju. To prije svega znači da je lokacija na ekološki čistom području, a i da se ne bere uz cestu nego barem stotinjak metara od manje prometne ceste, tj. što dalje od utjecaja civilizacije. Ne beru se niti zaprašene, blatne biljke. Odmah prilikom branja treba što više paziti da se ne uberu bolesni ili oštećeni dijelovi biljke. Ako se i uberu odvojite ih prije nego dođu u kontakt s ostatkom ubranog. Vrlo je važno upoznati se sa zaštićenim vrstama koje se ne smiju brati kako ih ne bismo u neznanju dodatno ugrozili i kršili zakone.

Cvijet
Kod branja cvijeta treba obratiti posebnu pozornost na njegovu osjetljivost i posebnost branja kod svake vrste. Cvijet je najdelikatniji i tako mu treba pristupiti. Bere se ručno u prozračne košare ili papirnate vrećice. Cvjetovi su posebno osjetljivi na vlagu, jako je bitno brati ga za suha vremena i u doba dana kada više nema rose.
List
List se bere kada je potpuno razvijen. Nedozreli listovi se ne skupljaju jer imaju sklonost tamnjenju pri sušenju. Ne beru se niti stari ili bolesni listovi. Kod branja listova moramo se pridržavati istih pravila kao i kod cvijeta. Zbog brzine sakupljanja listova kod nekog bilja skupljaju se cijele grančice pa se naknadno izdvajaju listovi, prije ili nakon sušenja. Kod nekih pak vrsta ubiru se samo listovi prije sušenja. To ovisi o praktičnosti i o utjecaju stabljike na naknadno otpuštanje vlage u listove. Ako stabljika ugrožava tijek sušenja lista, zbog vlage koju zadržava, onda je nužno listove ukloniti ranije. Kod nekih je vrsta puno lakše odvojiti listove nakon što se osuše jer su vrlo sitni ili se prečvrsto drže za stabljiku u svježem stanju.
Zelen (herba)
Nadzemni dio biljke nazivamo herba ili zelen. Bere se u slučaju da je cijela nadzemna biljka vrijedna zbog svojih aktivnih sastojaka. Najčešće se bere početkom cvatnje jer je tada najvrjednija. Većina se bere rezanjem oštrim alatom pri dnu stabljike. Iznimka su višegodišnje biljke koje pri dnu odrvene. Njih se bere prirezivanjem mladih grančica kako bismo ih sačuvali, ali i kako bismo dobili kvalitetniji dio biljke. Moramo pripaziti na biljke koje se vrlo lako vade s korijenjem. Iz tog razloga treba imati oštar alat kako ne bismo cijelu biljku izvadili s korijenom umjesto željenih nadzemnih dijelova. Slučajno čupanje korijena neće samo ugroziti biljku nego će i svojim sadržajem (zemlja, kamenčići…) pokvariti kvalitetu i čistoću već ubranog bilja.
Isto tako kod nekog bilja bere se ili samo vršni dio biljke ili gornja polovica. Razlog tomu je veća kvaliteta ubranog bilja koje najvrjedniji dio ima upravo u tom gornjem dijelu biljke.
Kora
Kora se bere u rano proljeće kada biljkom najjače kolaju sokovi. Osim što je tada skidanje kore najlakše, isto tako je i najkvalitetnije. Kora se skida samo s mladih grana gdje je i glatkija. Struganje kore izbjegavamo jer se tako skidaju i dijelovi drva koji smanjuju kvalitetu ubranog materijala i onečišćuju ga.
Korijen, podanak, gomolj
Podzemni dijelovi biljke ubiru se u proljeće i jesen kada biljka stagnira u vegetaciji. Naime, biljka svojim rastom crpi vrijedne sastojke iz podzemne stabljike i tada ga osiromašuje. Upravo izvan vegetacije biljke, podzemni dijelovi u sebi skladište sve potrebno za budući rast biljke i tada su nam najvrjedniji za sakupljanje. Korijen se iskapa u doba umjerene vlažnosti zemlje. Nakon vađenja uklanja se s njega vršni dio iz kojeg raste stabljika, otresu se i mehanički uklone nečistoće i odrežu se mali korjenčići i dlačice. Kod vađenja podzemnih dijelova stabljike najviše se utječe na prorjeđivanje staništa, pa treba obratiti posebnu pozornost na njegovo očuvanje.
Plod
Plodovi se ubiru u ranije doba sazrijevanja i to prije nego postanu mekši, puniji sokom i šećerom. Sok će otežati manipulaciju i transport plodova, a i sušenje će biti problematičnije. S druge strane šećeri će već tijekom branja, u posudama, započeti neželjeni proces vrenja. Stoga je nužno paziti da su plodovi zreli, jedri i jednobojni, ali još dovoljno tvrdi. Kod svake biljke plodovi se razlikuju pa svaka ima svoje pravilo sakupljanja. Osobitu pažnju posvećujemo posudama u koje se skupljaju plodovi. Bolje je imati više posuda kako ne bismo natiskali sve ubrano u jednu veliku posudu u kojoj će se donji dio zgnječiti u prijenosu.

Vrijeme branja bilja
Postoje neka opća pravila branja, ali branje ovisi i o specifičnosti svake biljke, godišnjem ili vegetacijskom dobu. Samoniklo ljekovito bilje sakuplja se po suhom i sunčanom vremenu i to sredinom dana, osobito kod sakupljanja cvijeta i lista. Bitno je da prethodno nije padala kiša i da na bilju nema rose ili drugih izvora vlage. Nakon kiše potrebno je pričekati još jedan sunčan dan kako bismo brali bilje. Osim toga vrlo je važno sakupljati ga u pravom trenutku. Bilje se bere na vrhuncu svog razvoja, a ne kad je prezrelo. Kako bismo dobili bilje sa što više vrijednih aktivnih sastojaka potrebno je pripaziti na kalendar branja određenog bilja. Pri sakupljanju bilja beremo onu količinu bilja koju smo u mogućnosti odmah nakon branja osušiti ili preraditi. Otežano je sušenje bilja u predebelim slojevima, a i prevelikom količinom utječemo na kvalitetu suhog bilja ili dovodimo u pitanje cijelu berbu. Kod odabira vremena branja određene biljke ne postoji točno određen datum. Postoji puno čimbenika koji utječu na izbor pravog trenutka branja. Bitno je poznavati stanište na kojem namjeravate brati. Plan branja ovisi o podneblju, nadmorskoj visini i klimi u kojoj biljka raste. Razlike mogu biti u danima, tjednima ili mjesecima; razliku čine i vremenski uvjeti pojedine godine, količina kiše i sunca, topline ili hladnoće. Od godine do godine ciljano pratimo bilje kako bismo prepoznali optimalno vegetacijsko vrijeme za branje. Postoje neka općenita pravila branja bilja ovisno o dijelu biljke koju želimo ubrati, izvaditi ili sakupiti.
Korijen i podanak najčešće se skupljaju u proljeće prije ili na početku vegetacije i u jesen nakon vegetacije jer tada sadrže najviše aktivnih sastojaka.
Cvijet se sakuplja na početku cvatnje biljke prije nego se cvijet potpuno otvori.
List i stabljika beru se u doba cvatnje, s sjemenje se sakuplja kada u potpunosti dozrije na stabljici. Ipak, dobro je imati neki orijentir kada možemo očekivati koje bilje pa na osnovu njega iskustvom stvoriti osobni kalendar.

Izvor: Žilić, I. (2014). Udžbenik za sakupljanje samoniklog bilja. Poljoprivredna zadruga Glinska Banovina, 15 – 18