Održivi razvoj i duhovnost

DIGITAL CAMERA

Piše Martina Aničić

Možda će se neki zapitati kakve veze imaju ova dva pojma, ali itekako imaju. Mnogo je definicija održivog razvoja i teško ga je i definirati, ali bit svake definicije je da je “održivi razvoj, razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije, bez ugrožavanja potreba buduće generacije. Počinjemo biti sve više svjesni da je sve povezano, da je svijet jedan sistem koji povezuje prostor i vrijeme. Ono što se događa na jednom kraju svijeta, utječe i na drugi kraj, ono što radi sadašnja generacija, utječe na buduću.”[1] Nekako nam je to lako povezati i sa čovjekom, ako jedan dio tijela postane preopterećen i ostali dijelovi počnu ispaštati i nakon nekog vremena takvog stanja, neki dio će otkazati i tada obolimo. Današnji suvremeni čovjek je najviše duhovno bolestan, uslijed brzog, materijalističkog življenja, duhovne vrijednosti su stavljene sa strane.

Možemo otići korak dalje i reći da sve ono što se događa unutar čovjeka se reflektira i u vanjski svijet i time već zalazimo u duhovnu sfere, sretan čovjek će širiti obilje svoje duše i radost, jer je pun iznutra, nesretan će tražiti stvari izvana kojima pokušava nadomjestiti prazninu iznutra, što može dovesti do pohlepne potrošnje, gramzljivosti i ostalo. Uglavnom sva istočna učenja počivaju na tome da čovjek dođe u ravnotežu sa sobom, na zapadu religije stavljaju u fokus humanističke vrijednosti, milosrđe, zajedništvo, predanja nečemu višem od čovjeka, odnosno Bogu ili koje god ime mu dali.

Uzmimo, za primjer samo, simbol Ying Yang u kineskoj filozofiji, koji predstavlja spoj polariteta, ravnotežu, vječiti početak i kraj, da ne kažemo samoodrživost. Nekako sve religije u svojoj suštini spominju jedinstvo, ravnotežu, odnos čovjeka s drugim bićima ili postizanje kompletnosti gdje nam sve manje izvanjskih stvari treba, ali čini se da zaista tek sada počinjemo uviđati što to znači u našim svakodnevnim životima, kada se duhovna suhoća (nesretnoća)  počela odražavati i na naš materijalni svijet, kojeg smo iscrpili do krajnjih granica u potrazi za ispunjenjem.

Principi održivog razvoja su, čini se, staro učenje, koje je sada poprimilo moderno značenje i pojam. Održivi razvoj počiva na tri osnovna stupa: ekološkom, ekonomskom i socijalnom i jedan novijeg doba, kultura, a duhovni tek pokušava pronaći svoj put, iako se u Povelji Ujedinjenih Naroda o održivom razvoju (Agenda 21) već poziva i na duhovni razvitak. Zanimljivo je što se kulturni i duhovni princip javljaju kao zadnji, ali očigledno se ljudi sve više okreću onome unutar sebe i to s razlogom. Podizanjem svjesnosti o tome da smo Jedno sa svime oko nas, počinjemo uviđati i kako naše ponašanje utječe i na okoliš i društvo (jedni na druge) i da ne uvažavanje nekih dubokih ljudskih vrijednosti, a pritom trčanje za materijalnim, ne donose rastu i boljitku.

Čovjek je kruna Kreacije. Naša uloga na ovoj prelijepoj planeti je velika i bitna, a naš osjećaj odvojenosti od nje i jedni od drugih (odnosno samih sebe),  nam to ne dopušta vidjeti. Sve više i znanstvenih disciplina uvažava holistički pristup, koji se temelji na nekim višim vrijednostima.”Holizam je pogled na svijet i filozofija koja u cjelini vidi nešto više od zbroja pojedinih njenih dijelova. Holizam je primjenjiv je u svim područjima rada i življenja. Holistički pojedinac, holistička organizacija, društvo i zdravlje je prema holističoj teoriji proces – koji se temelji na slijedećim bazičnim pretpostavkama: biti raznolik, međupovezan, fleksibilan i stvarati sinergije i partnerstva znači održivo živjeti i raditi i biti zdrav”[2].

Održivi razvoj se javio kao pojam koji pokušava obuhvatiti sve sfere čovjekovog života kroz isticanje održivosti u svakoj od njih. Svoje početke možda može pridati ekonomskoj i ekološkoj krizi, ali kako se sve više razvija, uloga čovjeka i naše mjesto u cijelom sustavu, postaje sve bitnija i očitija. Održivost je postala od prijeke važnosti za svaki dio ovog svijeta, upravo zbog uviđanja planetarne povezanosti i međudjelovanja svega kroz principe održivosti, stvari poput religije, razlike u kulturi, socijalnog i ekonomskog statusa, padaju u drugi plan. Ono što nas ujedinjuje kao ljude su zajedničke vrijednosti, koje možemo nazvati humanističkim, duhovnim ili kako god, one se nalaze u svakom društvu i kulturi…njih svi jednostavno osjećamo u sebi kao dio sebe.

Slika: Martina Aničić

Izvori referenci: [1] https://www.iisd.org/sd/

[2] http://www.alternativa.putokaz.biz/holisticki_pristup.html