Bazga

41-65089a6cd4Najčešći domaći nazivi: zova, crna zova, zovika
Opis:
 Višegodišnja grmolika ili drvenasta biljka visoka do 5 m. Grane su svijetlosmeđe boje, ispunjene bijelom srži.
 Kora je blijedosmeđa i bradavičasta. Listovi su jajasti, duguljasti, perasto neparni (3-5-7), nasuprotni s nazubljenim rubovima. Lista u rano proljeće. Cvate u svibnju i lipnju sitnim štitasto grupiranim bijelim cvjetićima koji izuzetno jako mirišu. Sitni jednako grupirani plodovi tamnoljubičaste boje sazrijevaju u kasno ljeto.

Stanište:
 Kod nas jako raširena do 1200 m nadmorske visine. Raste na vlažnim i zapuštenim mjestima, uz rubove šuma i imanja, uz potoke i rijeke.
Branje i prerada:
Koriste se cvjetovi, plodovi, list i kora.
Cvjetovi se beru u svibnju i lipnju za toplih i suhih dana dok se još nisu potpuno rascvali, a listovi kada se potpuno razviju. Kora se sakuplja s debljih grana u proljeće, a plodovi se beru tek kada su potpuno zreli. Cvjetovi se suše u što tanjem sloju u hladu na prozračnom i suhom mjestu. Vrlo lako pocrne pa treba obratiti više pažnje kod sušenja. Dobro je ukloniti velike dijelove cvjetnih drški i sušiti samo nakupine cvjetića.
Najčešća uporaba:
Cvijet i kora najčešće se koriste protiv prehlade i za poticanje mokrenja i znojenja. Kora se još koristi kod liječenja bolesti bubrega, srca i jetara. Listovi se koriste kod zatvora i dijabetesa, kora se upotrebljava kod epilepsije, a korijen kod pretilosti i vodene bolesti.
Napomena:
Nezrele crvene ili zelene bobice bazge blago su otrovne. Niti potpuno zrele plodove ne bi trebalo konzumirati sirove
jer su blago toksični pa mogu izazvati mučninu i proljev. Termičkom obradom taj se učinak poništava.
Izvor: Žilić, I. (2014.). Udžbenik za sakupljanje samoniklog bilja. Poljoprivredna zadruga Glinska Banovina. Str. 40-42;