Standard stvara prihode

piše Natalie Luks

piše Natalie Luks

 

 

 

 

Nevidljivi prihodi su zapravo vaš standard na kojem ne držite svjesno pažnju, jer ste okupirani onim što nemate, a ne s onim što imate. To najbolje znate kad taj standard izgubite, jer bi tada dali “koliko se traži” za zdravlje, ugled, dobar odnos, dobar posao…

.

.

.

Kako ćete nevidljive prihode pretvoriti u vidljive?

Kao prvo, postanite svjesni svojih nevidljivih prihoda. Nevidljivi prihod predstavlja sve ono što vam pruža osjećaj standarda, a nije ostvareno kao financijski prihod. To ću vam objasniti na svom primjeru.

Dok sam radila u Ministarstvu financija, “osjećala” sam da imam duplo veću plaću od one koju sam dobivala “na ruke”. Zabavljala sam kolege svojim argumentima, jer su mislili da se šalim. Objašnjavala sam: imam 20% kao dodatak na lokaciju, jer mi toliko znači to što mi je posao udaljen petnaest minuta od kuće; imam još 20% zbog odličnih uvjeta rada, jer mi toliko znači to što imam sama svoju veliku i lijepu radnu sobu; 10% su prihodi veći, jer mi toliko vrijedi sloboda što radno vrijeme mogu prilagoditi ostalim privatnim potrebama; imam 10% više zbog toga što mi je dnevna pauza u pola dvanaest, koju mogu provesti u parku na Zrinjevcu, u Palaceu na kavici ili nešto obaviti u gradu; 10% iznosi trideset radnih dana godišnjeg odmora; a najvrednijih 30% dodatnog nevidljivog prihoda osjećam kao nagradu zbog odlične suradnje sa svojim strankama.

Kako sam došla do ovih postotaka? Tako što sam se za svaki nevidljivi prihod upitala: bih li napustila ovaj posao, za recimo 20% veću plaću, a da na tom poslu nemam sama svoju radnu sobu? Ne bih. Znači da mi standard “radna soba” financijski toliko vrijedi. I tako sam redom sve provjerila. To je ono što ljudi spontano kažu: “Ne bih to dao (što mu je važno) za nikakve pare”. Međutim, to ne pretvaraju u pare.

A kad sam odlazila s tog posla, neki su me pitali je li odlazim na nešto bolje. Odgovorila sam da ne idem na bolje, nego na nešto sasvim drugo. Radni standard koji sam “osvojila” imam i sada, a nevidljive prihode sam transformirala u financijski vidljive prihode. I što je najvažnije, tako osvojene prihode “primam” redovito kao da sam na sigurnoj plaći (što u svojoj svijesti i jesam), jer ne ovisim o tržištu, drugim ljudima, recesiji, krizi i drugim vanjskim utjecajima. Inače, po uobičajenim kriterijima, radim vrlo nesiguran posao.

Objašnjenje za to je vrlo logično ako znamo kako funkcionira proces materijalizacije. Podsjetit ću vas: misao u koju vjerujete stvara osjećaj, a osjećaj se materijalizira.

Standard već imate

Konkretno, ako želite ostvariti potrebne prihode za svoj standard, trebate znati i osjećati da standard već imate. Osjećaj standarda koji već imate stvara nove prihode, a prihodi koje već imate ostvaruju novi standard.

Većina ljudi vjeruje upravo suprotno – da će im prihodi koje nemaju osigurati standard koji nemaju. Takvo uvjerenje samo uvećava nestašicu prihoda i standarda. Primjerice, ako imaju prihod od 5.000 kuna, a standard im je 8.000 kuna, trude se doći do 3.000 kuna kojih nemaju. Na taj način pažnju vežu za uvjerenje da nemaju dovoljno i održavaju nestašicu.

Iz istog razloga nije dobro razmišljati kako ćete s milijun kuna ili eura koje sada nemate ostvariti financijsku slobodu, koju također sada nemate. To samo znači da ne znate da vaša financijska sloboda ovisi isključivo o vašoj istinskoj sigurnosti koju već sada imate, ali niste osvijestili da uvijek imate onoliko koliko vam treba za sve što vam treba. Ne trebate znati kolika je to cifra.

Ali treba znati da ne možete ostvariti ono što već u svojoj svijesti nemate. Sva sreća da u svom potencijalu imate prihode koji su vam potrebni.

Zato je dobro osjećati zahvalnost za 5.000 kuna koje ste već materijalizirali. Zahvalnost je vrlo moćan alat koji pomaže stvoriti poželjan osjećaj i ubrzava materijalizaciju. Ako ste zahvalni što imate 5.000 kuna, to znači da pažnju držite na osjećaju da imate, a što sigurno doprinosi povećanju vaših prihoda.

Shvatite što imate tek kad to izgubite

Razliku od 3.000 potražite u svom postojećem standardu. Pokušajte naći nevidljivi prihod. Uvijek ćete ga naći kad se naviknete tako razmišljati. Možda je to zadovoljstvo što putujete, možda je to prilika da nešto izuzetno naučite, možda je to pasivan prihod, jer ne morate sami kupovati odjeću, plaćati stanarinu… Nevidljivi prihodi su zapravo vaš standard na kojem ne držite svjesno pažnju, jer ste okupirani s onim što nemate, a ne s onim što imate. To najbolje znate kad taj standard izgubite, jer bi tada dali “koliko se traži” za zdravlje, ugled, dobar odnos, dobar posao… Najčešće je već kasno, ali je zato sada vrijeme da osjetite koliko vam vrijedi to što imate i shvatite da će vam taj osjećaj stvoriti potrebne prihode.

Da ponovim, osjećaji se materijaliziraju.

Na kraju još nešto. Nakon prošle kolumne, u kojoj sam objasnila primjer kako su nevidljivi prihodi postali izgubljeni, javio mi se prijatelj s primjedbom da ne vidi po čemu se to moj rad koji ne naplaćujem, razlikuje od humanitarnog rada čitateljice. Točno, to se ne vidi “izvana”. Važno je kako svatko od nas doživljava svoj kreativni proces. Čitateljica nije bila svjesna da kroz rad ostvaruje i svoj standard, jer je humanitarni rad odvojila od svojih prihoda i svog standarda. Zato su joj prihodi nedostajali. S pozicije stvaralačkog procesa nema razlike je li netko prvo zaradio novac, pa ga sa svog računa izdvojio u humanitarnu svrhu, ili je svojom sposobnošću pronašao sponzora. Nadam se da čitateljica sada uživa, ne samo u humanitarnom radu, već i u standardu i stilu života koji joj taj rad omogućuje.

U mom slučaju mogu reći da jednako uživam u radu koji naplaćujem i koji ne naplaćujem i da u oba slučaja ostvarujem standard koji želim. U konačnici je to isto, jer standard kreira visinu prihoda, a prihodi omogućuju ostvarenje standarda.

.
Napisala: Natalie Luks, autorica knjige Duhovna ekonomija – novi pogled na ljudske vrijednosti (uskoro izlazi iz tiska)
Kontakt: natalie.luks@zg.t-com.hr.
Izvor: Monitor.hr

Foto Damir Barušić

Oglasi