Lijeva i desna strana mozga

damir7Pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća na Sveučilištu u Kaliforniji, profesor Roger Sperry istraživao je funkciju moždanih valova. Za svoj rad 1981. dobio je i Nobelovu nagradu. Sperry je, sa svojim suradnicima, odlučio ispitati što se događa u mozgu dok se bavimo različitim mentalnim aktivnostima (poput mišljenja) te kako te aktivnosti utječu na moždane valove. Od skupine dobrovoljaca zatražiili su da obavljaju različite mentalne radnje (zbrajanje i oduzimanje brojeva u mislima, čitanje poezije, recitiranje zapamćenih stihova, usputno šaranje po papiru, promatranje različitih boja, crtanje kocaka, analiziranje logičkih problema, sanjarenje). Sperry je pretpostavio da će se moždani valovi različitih aktivnosti međusobno razlikovati. Ono što nije pretpostavio bilo je ovo fantastično otkriće: mozak najčešće dijeli vrlo jasno svoje aktivnosti na aktivnosti “lijevog mozga” (lijevog korteksa) i aktivnosti “desnog mozga” (desnog korteksa). Znate li možda za koje aktivnosti je odgovorna lijeva, a za koje desna polutka mozga?!?

Nadalje, Sperry je također otkrio da kada je desna polutka mozga aktivna, lijeva prelazi u stanje odmora i meditacije. Na sličan način i desna polutka postaje opuštenija i smirenija u vrijeme kad je aktivna lijeva polutka. Tu je i činjenica koja je bilo pravo iznenađenje (ali je davala i određenu nadu): svaki je mozak (obuhvaćen navedenim ispitivanjem moždanih valova) na svojoj fizičkoj, fiziološkoj i razini potencijala posjedovao golem raspon intelektualnih, misaonih i kreativnih vještina, kojima su se pojedinci očito služili samo djelomično. Ovi rezultati su sedamdesetih godina prošlog stoljeća doveli do prave poplave daljnjih istraživanja, proučavanja i analiza ovog neotkrivenog potencijala.

U jednom takvom istraživanju, ljudi su ispitivani o tome što misle o vlastitim sposobnostima. Njih 90 posto bilo je uvjereno da im je gotovo nemoguće ostvariti bilo što u tri ključna područja numeričke (npr. je li moguće da jednostavno, brzo i točno izračunate omjer kamata i glavnice vašeg duga na hipoteci ili površinu vrta u odnosu na sveukupnu površinu vaše kuće i vrta?), umjetničke (je li moguće da nacrtate portret tako da uistinu nalikuje osobi koju crtate?) i glazbene vještine (možete li skladati glazbu i pjesme, prepoznavati različite skladatelje klasične glazbe prema samo nekoliko nota njihova djela?). Nakon toga se stanje tih uočenih sposobnosti i nesposobnosti uspoređivalo sa stvarnim sposobnostima određenim putem mjerenja moždanih valova. Pokazalo se, srećom, da su svi oni bili u krivu. Naime, istraživanja su pokazala da ljudi koji dobiju poduku u vještinama za koje su smatrali da nisu nadareni, iznenada postaju mnogo bolji u tim područjima. Slično je sa mišićima – skupina slabih mišića u osnovi uopće nije slaba sama po sebi, već jednostavno ti mišići dugo vremena nisu bili u upotrebi.

No, to nije sve: osim što su svi sposobni razvijati područja u kojima su prethodno prema svom uvjerenju bili slabi, uskoro se dogodilo još jedno čudesno otkriće: sada kada je utvrđeno postojanje novog “mentalnog mišića”, i drugi su “mentalni mišići” počeli raditi bolje.Tako se primjerice događalo da su pojedinci, inače nevješti u stvaranju mentalnih slika i općenito u području slikarstva, nakon poduke odjednom postali mnogo vještiji s riječima te sposobniji u radu s brojevima i općenito mnogo kreativniji. Na sličan način događalo se i da ljudi, inače slabi u numeričkim sposobnostima, nakon što su dobili odgovarajuću poduku u tom području, također razviju bolju sposobnost zamišljanja, kao i glazbene sposobnosti. Čini se da se pritom zapravo događalo kao da lijeva i desna polutka mozga međusobno “razgovaraju”. Lijeva strana bi primala podatke i slala ih desnoj, koja bi ih na svoj način preradila, a zatim poslala natrag lijevoj strani i tako dalje. Ovim je postupkom mozak sinergetski izgrađivao i nadopunjavao podatke te kombiniranjem tih različitih elemenata pridonosio svojoj vlastitoj intelektualnoj i kreativnoj moći.

Možda ste čuli da se djelatnosti lijeve strane mozga općenito nazivaju “intelektualnim” ili “poslovnim” djelatnostima, a u skladu s time, djelatnosti desne strane mozga nazvane su “umjetničkim”, “kreativnim” ili “emocionalnim”. Tony Buzan i njegovi suradnici prikupili su podatke o znamenitim kreativnim genijalcima i povezali ih s modelom lijeve/desne polutke mozga. Evo što su otkrili o Einsteinu kod kojega je prevladavao “lijevi mozak”, te o Beethovenu, kod kojeg je prevladavao “desni mozak”:

Albert Einstein

Albert Einstein proglašen je najvećim kreativnim genijem 20. stoljeća. Ali, bio je slab učenik, radije je sanjario nego učio pa je na kraju i izbačen iz škole jer je bio “loš primjer za druge”. Kao tinejdžer, postao je neobično privučen maštovitom stranom matematike i fizike, a jednako ga je zanimao i Michelangelov rad koji je pomno proučavao. Ova su ga dvostruka zanimanja potaknula da se poigra svojom maštom pa je razvio svoje danas poznate “kreativne umne igre”, u kojima je sam sebi postavio neko zanimljivo pitanje, a zatim bi potpuno pustio mašti na volju. U jednoj od svojih najpoznatijih kreativnih umnih igara, Einstein je zamislio da se nalazi na površini sunca i, zgrabivši jednu njegovu zraku, putuje izravno od sunca brzinom svjetlosti na sam kraj svemira.

Kad se našao na “kraju” svog puta, na svoje je zaprepaštenje zamijetio da se našao na gotovo istom mjestu odakle je i krenuo. Bilo je to logički nemoguće: ne možeš zauvijek putovati pravocrtno i završiti na mjestu gdje si započeo! Zato je Einstein sjeo na drugu zamišljenu sunčevu zarku, s drugog dijela sunčeve površine pa ponovno pošao na pravocrtno putovanje do samog kraja univerzuma. I opet je završio razmjerno blizu mjesta s kojeg je krenuo. Polagano mu se počela otkrivati istina: njegova mu je mašta govorila veću istinu od logike. Ako “zauvijek” putuješ pravocrtno i neprestano se vraćaš u blizinu mjesta odakle si krenuo, tada to “zauvijek” mora biti na neki način zakrivljeno i omeđeno granicom.
Na ovaj je način Einstein došao do jedne od svojih najvećih spoznaja: naš je svemir zakrivljen i konačan. Do ove velike spoznaje nije došao samo razmišljanjem lijevom stranom mozga, već kombiniranjem svojih znanja o brojevima, riječima, redu, logici i analizi sa svojom nepreglednom maštom, svijesti o prostoru i sposobnosti da vidi cijelu sliku. Njegovi su uvidi savršen spoj i zajednički rad obiju strana mozga. Bila je to savršena kreativna spoznaja cjelokupnog mozga.

Ludwig van Beethoven

Beethoven je poznat po svome burnom, strastvenom, ispitujućem duhu, po svojoj žudnji za slobodom od tiranije i cenzure te neumornoj borbi za slobodu umjetničkog izražavanja. Općenito je prihvaćen kao “savršen” primjer divljeg i neobuzdanog modela genija.
Sve je ovo istina i sve se uklapa u tradicionalno tumačenje kreativnog genija kod kojeg prevladava desna strana mozga. Međutim, ono što je većini ljudi promaklo jest da je Beethoven, kao i svi ostali glazbenici, imao isto tako nevjerojatno razvijenu lijevu stranu mozga! Razmislite o tome kakva je glazba: zapisuje se na crtama, u nizu, slijedi neku svoju vlastitu logiku i temelji se na brojevima. Glazba se često opisuje kao najčišći oblik matematike koji postoji (a zanimljivo je i da je bila hobi mnogih velikih matematičara, kao i obrnuto).

Osim što je bio strastveno maštovit i imao je neobično izražen osjećaj za ritam, Beethoven je bio izrazito točan i detaljan. Upravo je on prvi uveo uporabu glazbenog metronoma, ustvrdivši da mu ga je poslao sam Bog jer će od sada svaki glazbenik i dirigent moći svirati njegovu glazbu u točno određenom, pravom ritmu, s točno odmjerenim naglascima i u točnom, ispravnom matematičkom tempu! Kao ni kod Einsteina, ni kod Beethovena nisu prevladavale ni desna ni lijeva strana mozga. U potpunosti je imao kreativan i cjelovito zastupljen mozak.

Ova istraživanja o velikim kreativnim genijima potvrdila su da su se svi oni služili “cijelim mozgom” – cjelokupnim rasponom svojih kortikalnih vještina, pri čemu svaka vještina dopunjuje i potpomaže sve ostale.

Izvor: http://www.inoptimum.com/2011/07/28/lijeva-i-desna-strana-mozga/

Foto: Damir Barušić

Oglasi