Lica pod maskama

Piše: Tomica Šćavina

Piše: Tomica Šćavina

Maska je lažno lice koje nosimo kako bismo ostavili određeni dojam i sakrili osjetljive djelove sebe.

   .

   .

   .

Svatko od nas odrastao je u vrlo specifičnim uvjetima. Jedinstvena mama i jedinstven tata stvorili su jedinstveno dijete. No, ipak, uz svu našu unikatnost, u tajnim hodnicima naše psihe, u složenim uzorcima našeg emotivnog funkcioniranja postoje obrasci, uloge, maske koje su kod mnogih slične. Ti lažni slojevi identiteta nas održavaju na površini stvarnosti, u automatizmu svakodnevnice i u tipovima odnosa koji se ponavljaju i čine da se osjećamo kao da se, usprkos izmjeni likova, u filmu zvanom život vrti “stalno ista priča”.

Kada nemamo kvalitetan kontakt sa samima sobom – sa svojim osjećajima, tijelom i mislima – nismo u mogućnosti održavati takav kontakt ni s drugima. Kada smo preokupirani unutarnjim burama i vihorima ili predugim, monotonim zatišjima, naša životna energija je uvučena prema unutra. Zapetljana je u mentalne mreže i emotivne uzorke koji nas odvajaju od vanjskog svijeta. Kako se taj nesretni, izgubljeni ili slab sloj naše ličnosti ne bi pokazao pred drugima, kako se ne bismo osjećali izloženima i ranjivima, imamo ga potrebu dobro, dobro sakriti. Kako pred tuđim pogledima, tako i pred nama samima.

Taj štit, ta uloga koju nosimo kako bismo ostavili određeni dojam i sakrili svoje pravo ja je svojevrsna maska. Nju možemo pokazati jer ona nije toliko povrediva. Što je duže nosimo, to je tvrđa. Može biti kamena, gruba, ledena, bezbrižna, nakićena, sjajna. Može biti stalno nasmiješena i puna pažnje, snažna i nadmoćna, besprijekorno mirna i nedodirljiva. Pružajući tako malo od svoje autentične osobnosti, čovjek riskira malo, ali samim time i dobiva malo. U životu pod maskom, energija se troši na održavanje prividnog, lažnog ja zbog čega intenzivan, svjež doživljaj stvarnosti licem u lice sve više kopni. Bilo bi lako kada bi maska bila nešto što navlačimo svjesno jer bismo je tada svjesno mogli i skinuti. No, zašto bi čovjek svjesno navukao na sebe nešto što ga sputava u doživljaju života? Maske se grade iz nesvjesnih obrana koje najčešće datiraju još iz djetinjstva…

Što se krije ispod?

Maska je tu da štiti, stvorena je kao obrana od boli, frustracije, zanemarivanja. Izuzetno je malo ljudi koji su odrasli u zdravim obiteljskim uvjetima gdje su se osjećali vrijednima ljubavi samim time što postoje. Većina je dobivala roditeljsku pažnju i ljubav koja je uvjetujuća tj. osjećali su se prihvaćenima i voljenima onda kada bi ispunjavali određene uvjete ponašanja, a ono što je svako od nas zapravo trebao bila je ljubav koja je bezuvjetna. Na primjer, ako je dijete ljuto, a još uvijek osjeća da je voljeno, onda dobiva zdravu osnovu da se u životu može “boriti za sebe”, istaknuti se, izraziti svoju osobnu snagu i odlučnost, a da pri tom ne osjeća krivnju ili strah od odbacivanja. Ako je dijete tužno i zbog suza ga se ne posramljuje, ne kažnjava ili ignorira, ono dobiva poruku da i u svojoj slabosti može biti prihvaćeno i voljeno. Na taj način stječe zdravu osnovu za iskazivanje tuge u budućnosti, jer realno gledano – život nije uvijek predivan. Povremeno je i bolan i frustrirajući, a kada se psihička energija ne troši na održavanje maske snage, već je čovjek u stanju priznati i suočiti se i s vlastitom slabošću, onda puno lakše razrješava aktualne životne situacije koje su frustrirajuće ili bolne.

Ranjeno dijete u odraslom čovjeku tijekom života teži zadobiti ljubav na način na koji ju je naučilo zadobivati u djetinjstvu – uslužnošću, samostalnošću, pristojnošću, kontroliranjem, hrabrošću i tako dalje. Ta rana je poput neke vrste oranice, plodnog tla za rast gorkih plodova života, za rast maski. Ispod maske se kriju fragmenti dječje psihe – agresija, egoizam, taština i sve one emocije koje su etiketirane negativnima. Ispod maske se krije “loš ja”, odbačeni, neprihvaćeni ja, bed guy, bed girl – možemo mu pridati bilo koji od ovih naziva. Taj “loš ja” je upakiran u omotač sačinjen od srama koji stvara dodatnu tjeskobu i pritisak, a maska je ta koja stoji između naše ranjivosti i drugih ljudi što sprječava bliskost, kako s drugima, tako i sa nama samima.

Zamislimo li slojeve naše ličnosti kao koncentrične krugove, maska je vanjski obod, fasada za gledanje. Ispod te fasade je upravo ono suprotno – “loš ja”. Tako se pod maskom dobrodušne i svima uslužne žene može nalaziti agresija i okrivljavanje, a ispod maske snažnog muškarca-zaštitnika strah i taština. Taj, nepoželjni sloj naše osobnosti stoji između zdrave, ljudske (ujedno i božanske) jezgre, između autentičnog ja i maske.

Dok maska pada…

Maska, budući nije dovoljno stvarna, stalno traži potvrdu same sebe u očima drugih. Tako možete naići na skupine ljudi s maskom moći koji se hvališu svojim pobjedama, uspjesima i herojstvima. Možete naići grupe ljudi s maskom dobrote koji idealiziraju svijet ili se stalno žale jer su razočarani u ljude. Možete naići na ljude s maskom nedodirljivosti koji veličaju svoju nepovredivost i distanciranost od života.

Maska u svojoj nesvjesnoj dinamici ima kodiranu dječju povredu. To tužno, ljuto, odbačeno, neprihvaćeno unutarnje dijete se ima potrebu osloboditi. No, budući je maska predugo tu, zavirivanje pod nju čovjeka prije svega plaši. Maska s vremenom kao da preuzme osobu koja, živeći zadanu ulogu polako zaboravlja na svoju pravu prirodu, upada u iluziju i život provodi kao u nekom filmu ili transu. S vremenom unutarnja praznina, tjeskoba i nezadovoljstvo rastu. Kada čovjek napokon osvijesti da ga maska ne vodi tamo kamo bi iznutra želio stići – do mira, samopouzdanja i zadovoljstva – odjednom osjeti želju dublje upoznati sebe. Ali, to “dublje” ga plaši, jer… što ako ispod maske nema ništa? Što ako je ispod maske praznina?

Suočavanje s vlastitom unutarnjom prazninom, depresijom, stagnacijom, bespomoćnošću ili bilo čim drugim što se ispod maske krije, dovodi do novog iskustva. Jaki se osjete slabima, dobri se osjete lošima, nedodirljivi se osjete izloženima. Nakon toga, ako je čovjek iskren prema sebi, počinje uviđati koliko je energije trošio na formiranje maske, što ga je dovelo samo do obezvrjeđivanja sebe. S druge strane, napuštanje lažnih pravila i pretvaranja dovodi do oslobađanja životne energije koja je bila blokirana u maski. Začarani krug u koji je uhvaćena zamaskirana potraga za ljubavlju prestaje.

Više nema upadanja u situacije koje vode ka sličnom načinu povrjeđivanja kakvo se događalo tijekom djetinjstva. Na primjer, žena koja pristaje na mrvice pažnje muškarca zato što je dok je bila dijete njen otac uglavnom bio odsutan i ono malo što joj je pružao za nju je predstavljalo nešto jako vrijedno. Ili, primjerice, muškarac koji nosi masku moći jer je kao dijete svjedočio scenama obiteljskog nasilja, pa privlači žene koje se u odnosu na njega postavljaju kao žrtve. Ili, recimo osoba koja nosi masku nedodirljivosti pa se s vremenom sve više izolira i osamljuje kako bi sakrila činjenicu da se osjeća ranjivo i loše.

Puno je različitih načina na koje se maske reflektiraju na svakodnevni život, na odabir partnera i prijatelja, a dok padaju, dok se tope, često se puno toga u životu mijenja. Neki ljudi odu, neki dođu, mnogo toga se razbistri i dugogodišnji problemi odjednom postaju rješivi. Bude se kreativne sposobnosti unutarnjeg djeteta koje u život odraslog čovjeka unose spontanost, neposrednost i lakoću. Život postaje interesantniji, a odnosi iskreniji.

Maska dobrote

Kako bi od drugih dobila pažnju i ljubav, osoba s maskom dobrote ima potrebu stalno biti na usluzi, pretjerano popuštati i tolerirati, prikazivati se uvijek dragom, ljubaznom i podložnom. Prikazujući se slabijom nego što jeste, osoba s maskom dobrote je često sklona stvaranju ovisničkih odnosa kroz koje traži da ju netko zaštiti ili da se pobrine za nju. S druge strane, maska dobrote može rezultirati i osjećajem superiornosti jer se osoba doživljava boljom i moralnijom od drugih. Može dovesti i do kroničnog razočaranja životom i upornog prebacivanja odgovornosti za svoje ponašanje na druge. Okrivljujući druge za vlastitu nesreću, maska dobrote jača, a ispod nje se gomila očaj i pomanjkanje inicijative za sređivanje vlastitog života.

Maska moći

Osoba s maskom moći se doima izrazito samopouzdanom i nezavisnom, a osjećaj moći postiže kroz kontrolu i agresiju. Život smatra borbom i idealizira snagu, kompetenciju i herojstvo naspram nježnosti, pažnje i bliskosti. Maska moći pod svojom tvrdoćom skriva dječji osjećaj bespomoćnosti koji isplivava kroz strah od onih koje osoba doživljava potencijalno moćnijima od sebe. Osjećaj sigurnosti i samopouzdanja se temelji na potrebi za pobjeđivanjem i neprestanim potvrđivanjem dominacije, a slabosti i potrebe koje uključuju druge ljude kao da ne postoje. Maska moći zapravo slabi realne kapacitete i realnu snagu osobe, jer je nemoguće stalno pobjeđivati i potrebno je uložiti veliki psihički napor u održanje takve lažne slike.

Maska popularnosti

Maska popularnosti želi poručiti: tražen(a) sam na sve strane, svima sam super, svi me hoće za sebe. Bez obzira što osoba s maskom popularnosti možda zaista i ima širok krug prijatelja i poznanika, maska ju tjera da se svidi baš svima, što je nemoguće. Kao i kod svake maske, i ispod ove se krije upravo ono suprotno – osjećaj usamljenosti i neželjenosti. Stvarajući privid omiljenosti od širokog kruga ljudi osoba stječe lažni osjećaj vrijednosti koji je ovisan o pogledima i divljenju drugih. Kada takvog “goriva” manjka, povlači se u sebe, izolira se i vida svoje rane u samoći.

Maska nedodirljivosti

Osobe s maskom mirnoće, distanciranosti ili nedodirljivosti se često doživljavaju psihički ili duhovno superiornima. Zapravo je posrijedi bijeg od prisnosti, izdizanje iznad osjećaja, odavanje dojma neranjivosti i nedostižnosti. Ova maska veliča držanje po strani i iluziju vlastite nepovredivosti, a ispod nje se kriju očaj i mrtvilo koji ubijaju ambiciju i sposobnost ulaska u neposredne i iskrene međuljudske odnose. Kod osoba s ovom vrstom maske suočavanje s vlastitom “dodirljivošću” zahtjeva dosta hrabrosti jer su osjećaji gotovo sasvim poništeni distancom koja je stvorena između unutarnjeg i vanjskog svijeta.

Kako osvijestiti masku?

– Što više puta se tijekom dana zapitati: “Ponašam li se onako kako se osjećam?”
– Kada se javi loš osjećaj, pokušati se prisjetiti je li sličnih takvih osjećaja bilo u djetinjstvu
– Pokušati povezati dinamiku obiteljskih odnosa i problematičnih odnosa koji se događaju u sadašnjosti
Svjesno odustati od ponašanja koja podržavaju masku. Recimo, kod maske moći – u nekim situacijama pokazati slabost. Kod maske dobrote – prestati stalno udovoljavati drugima

– Osvijestiti kako se skidanje maske odražava na vaše osjećaje i na vaše životne okolnosti.

 

Tekst: Tomica Šćavina

Izvor: http://www.poticaj.net/?article=11

Oglasi