Iscijeljujuća moć boja

bojePrema Knjizi postanka, nakon što je Bog stvorio zemlju, prvo ju je obasjao svjetlošću, i tek je onda stvorio život. Bez svjetlosti ne bi bilo ni života. Energija svjetlosti utječe na rast biljaka, na razvoj i ponašanje životinja, pa tako i na zdravlje i vitalnost ljudi, a samo dan bez svjetla može nas učiniti bezvoljnima, melankoličnima i loše raspoloženima. Svjetlost rastvara tamu, pomaže nam da iskusimo ljepotu i životnu radost, te da ponovo uspostavimo ravnotežu između uma, duha i tijela.

 Boje su svjetlost

Svjetlost percipiramo i u obliku boja. Bez svjetlosti ne bi bilo ni boja, stoga i boje baš kao i svjetlost, ako se koriste na ispravan način mogu imati pozitivan učinak na kompletan naš sustav. Kada primamo energetske vibracije svjetlosti, u našem se mozgu stvaraju senzorne staze koje naše oči interpretiraju kroz vizualne senzacije slika, koje vidimo u bojama. Elektromagnetsko zračenje koje percipiramo kroz boje razlikuje se po frekvencijama na kojima vibrira, a ako se energija tih boja koristi na ispravan način, ona može imati pozitivan učinak na cijeli naš sustav, te ga tako i na najdubljim slojevima iscijeliti.

Boje djeluju na sve razine našeg postojanja. One oslobađaju blokade u protoku energije, pomažu nam u otpuštanju potisnutih sadržaja i emocionalnog naboja, a ukoliko se energetska neravnoteža odrazila na tijelu, dovođenjem energije u ravnotežu pomažu i u fizičkom ozdravljenju.

Drevne civilizacije o bojama

Spoznaje o učincima boja na ljudski organizam, te o mogućnostima korištenja boja u svrhu ozdravljenja stare su tisućama godina. Maje, koji su vjerovali u jedinstvo čovjeka i prirode, boje su koristili kako bi se još više povezali s prirodom, i uskladili s njenim ritmovima. Zbog njihovih iscjeljujućih svojstava, drevni su Egipćani boje povezivali s božanstvima, te su u svoje hramove ugrađivali staklo različitih boja, ovisno o tome koji su energetski aspekt u hramu željeli aktivirati. I Vede su, u sklopu ajurvedske medicine koristili sedam duginih boja, kako bi ponovo uspostavili narušenu ravnotežu između uma, duha i tijela. Tih su sedam duginih boja povezali sa sedam zraka elektromagnetskog polja koje čini našu auru, te sedam energetskih centara u tijelu, pri čemu svaka boja pojačava funkciju onog energetskog centra uz koji se vezuje. Boje su u hinduističkoj kulturi toliko važne, da se i danas, kao jedan od najvažnijih vjerskih blagdana u Indiji, Nepalu, Šri Lanki i na Fidžiju slavi Diwali – festival boja i svjetlosti.

Znanstvena istraživanja o bojama

Pa iako je iscjeljujuća svojstva boja prepoznao i sam Hipokrat – otac moderne medicine, njegovi su se sljedbenici uglavnom fokusirali na fizički aspekt zdravlja. Tek se u osamnaestom stoljeću, s Newtonovom knjigom Optika, zapadna medicina počela ozbiljnije interesirati o dobrobitima koje boje imaju na ljudski organizam. Tu je temu među prvima obradio J. W. Geothe, u svojoj knjizi Teorija o bojama, koja je i danas u prodaji. Na njegov su se rad nadovezali i mnogi drugi autori, od kojih je značajan doprinos dao poznati austrijski filozof i ezoterik R. Steiner, koji je i znanstveno potkrijepio drevne duhovne spoznaje o učinkovitosti boja na naš sustav. Na temelju opsežnih istraživanja dokazao je da primjerice plava boja smanjuje razdraženost i ljutnju, dok ih kod napetih ljudi crvena boja čak pojačava. Naime crvena boja stimulira autonomni živčani sustav.  Međutim crvenom se bojom, kod ljudi s nedostatkom energije može ukloniti letargija i izliječiti depresija, te ih se kod pretjerane pasivnosti može potaknuti na djelovanje. S druge strane, u podizanju raspoloženja, poticanju kreativnosti, te općenito, za rad desne strane mozga pomaže narančasta. Žuta pak potiče rad lijeve moždane polutke, te pojačava misaone i analitičke procese. No zanimljivo je da kod novorođenčadi upravo žuta boja pojačava plač i razdražljivost, pa ju je kod male djece dobro izbjegavati. S druge strane, mala djeca jako vole crvenu, koja je prva boja koju uopće počinju percipirati.

Na temelju svih ovih otkrića, zidovi u vrtićima i školama počeli su se ličiti u različite boje, kako bi se postigao željeni učinak djece na učenje i odgoj. Slično se počelo prakticirati i u bolnicama, kako bi se ubrzao oporavak bolesnika, a ubrzo su se boje počele koristiti i u psihoterapiji, pa je i poznati psihoanalitičar C. G. Jung uz oblike, koristio i boje u procjeni psihološkog stanja pojedinca. Od svojih bi pacijenata zatražio da nacrtaju oblik koji im prvi padne na pamet, koristeći se bojama koje ih prve privuku. Ukoliko bi forme bile primjerice oštre i crvene, to bi upućivalo na moguću potisnutu ljutnju kod pacijenta, što je bio jasan signal na kojim emocijama je potrebno poraditi. Danas se sličan pristup koristi u takozvanoj art terapiji, gdje osoba spontanim korištenjem boja u slikanju izvlači na površinu, i otpušta svoje najdublje emocije blokirane u traumama.

Biranje boja prema osobnosti

Naime, ljudi i instinktivno biraju boje u skladu sa svojim emocionalnim stanjima i osobnošću, ali i prema svojim podsvjesnim potrebama. Svi mi, bez da smo toga svjesni, s bojama koje izabiremo odašiljemo svoju specifičnu poruku, te tako o sebi otkrivamo puno više nego što mislimo. Prema psiholozima T. Gimbelu i M. Luscheru sklonost prema određenim bojama pokazatelj je naše osobnosti. Tako će ljudi s introvertiranom osobnošću puno češće koristiti hladnije boje (primjerice plavu ili zelenu), dok će oni ekstrovertirani obično birati  vedrije – crvenu, narančastu, ružičastu i slično. No to ipak valja uzimati s dozom opreza, jer će na izbor boja, posebno u odijevanju utjecati i moda, te kulturološki čimbenici. Tako će žene, koje su općenito emocionalno otvorenije i toplije od muškaraca, no kod kojih je izražavanje emocija ujedno i društveno prihvatljivo, puno češće za svoju odjevnu kombinaciju birati ružičastu, dok će muškarci izborom plave ili zelene boje odražavati (kulturološki prihvatljivu) poruku emocionalne staloženosti i racionalnog uma.

Pa ipak, ni u svojim podsvjesnim izborima nećemo uvijek biti konzistentni, jer će prvi izbor boje obično biti odraz našeg trenutnog stanja. Ako nas u određenom životnom periodu iznenada počne privlačiti neka boja, znači da tada prolazimo kroz neki oblik transformacije – na mentalnom, emocionalnom ili nekom drugom segmentu. No ako odjednom osjetimo jaku potrebu za samo jednom bojom, to jasno ukazuje da u organizmu postoji poremećaj, koji je potrebno ukloniti. Tako iznenadna, naglašena potreba za isključivo bijelom bojom (koja simbolizira nevinost i čistoću), može upućivati na snažan osjećaj krivnje, od koje se na ovaj način želimo pročistiti. No ako se slično dogodi s crnom bojom, moguće je da prolazimo kroz teško razdoblje, da smo se povukli u osamu, i da smo se – metaforički govoreći sklonili od sunca. I u kršćanstvu crna boja simbolizira žalost. Osim izražene potrebe samo za jednom bojom, poremećaj je prisutan i ako neke boje uporno izbjegavamo. Tako odbijanje crvene boje može upućivati na jak osjećaj razočaranja i frustracije, dok izbjegavanje zelene upozorava na moguće mentalne probleme, usamljenost i odbijanje. S druge strane, kada ne volimo plavu, vjerojatno patimo od raznih vrsta strahova – baš kao i pri poremećaju u radu bubrega, s kojima se u duhovnosti plava boja i povezuje.

Boje u prehrani

Boje se mogu koristiti i u balansiranju prehrane. Već prema boji namirnice moguće je odrediti kojoj energetskoj skupini ona pripada – jinu ili jangu. Općenito se smatra da crvena, narančasta i žuta hrana sadrži jang kvalitetu, koja je kisela, te ima energizirajući i stimulirajući učinak na tijelo, dok je hrana zelene, plave ili ljubičaste boje lužnate, jin kvalitete, koja hladi tijelo te na njega djeluje smirujuće. Jin i jang moraju uvijek biti u ravnoteži, pa ukoliko u tijelo unosimo previše janga (na pr. crvenog mesa), da bi prehranu uravnotežili i tako ostvarili optimalne učinke na zdravlje, moramo posegnuti za hranom jin kvalitete (zelenim povrćem), jer ćemo u protivnom biti odveć napeti i razdražljivi. I obrnuto, ukoliko u organizam unosimo previše namirnica jin kvalitete, vjerojatno ćemo osjetiti manjak energije i melankoličnost, pa nam u otklanjanju takvoga stanja mogu pomoći namirnice crvenog, narančastog i žutog spektra.

Kako boje utječu na sve aspekte našeg života, da bi postigli ravnotežu, uvijek valja težiti zastupljenosti što većeg broja boja u našem životu. Jer baš kao što su to drevne civilizacije davno spoznale, njihova prisutnost i jest svojevrsno slavlje života i njegove raznolikosti. Kao što nam sposobnost iskušavanja emocija omogućava ekspanziju, tako nam i prisutnost boja (koje ih stimuliraju) omogućuje da iskusimo različite boje i nijanse života, čineći ga ljepšim, boljim, kvalitetnijim i zabavnijim.

Autorica teksta je Egli IlićLife Coach, više o njezinom radu saznajte ovdje.

 

Izvor: funkymem.com

Oglasi