Nema besplatnog davanja

Piše: Natalie Luks

Piše: Natalie Luks

Važno je znati da ste uvijek plaćeni. Moji klijenti se začude kad im kažem da ja jedanput dajem, a dva puta primam. Prvi put primam prihod, kad klijent pristane na suradnju, a drugi put primam financijsku nagradu, kad mi plati. Tako mi se osjećaj zadovoljstva uvećava i nikad mi nitko ne može biti dužan.

Ništa nije besplatno. Čim pomislite da ste nekome nešto besplatno dali, vi ste to već naplatili nekom nefinancijskom valutom. Nemoguće je nešto primiti, a da nešto niste dali, kao što je nemoguće nešto dati, a da ništa ne primite.

U svakom kontaktu izmjenjujemo energiju u nekom obliku i uvijek dobivamo i primamo upravo onoliko koliko smo dali. Pitanje je samo što smo dali, što očekujemo dobiti i koja je valuta plaćanja.

Vaš interes je valuta plaćanja

Evo, ja sada, dok pišem ovaj tekst ulažem svoju energiju u pisanje, a vi upravo sada, dok ovaj tekst čitate ulažete svoju energiju u čitanje i razumijevanje teksta. Ja sam se izrazila i na taj sam vam način predala svoj rad. Za uzvrat sam dobila vašu pažnju i vaš interes. Hvala, bez obzira sviđa li vam se tekst. Tako ste mi platili. Valuta plaćanja je vaš interes. Zato ne mislim da sam vam dala nešto besplatno, jer bi to značilo da ništa nisam dobila, a to nije točno. Dobila sam osjećaj zadovoljstva što vam prenosim svoje spoznaje i što vas potičem da odustanete od krivih ekonomskih koncepata.

Srela sam neki dan mladu kolegicu koja me pozvala na kavu, s molbom da joj pomognem riješiti problem u svezi naplaćivanja njezinog rada. Potužila mi se kako bi s jedne strane željela ljudima besplatno pomagati, ali se s druge strane plaši da tada neće moći plaćati svoje račune. Potpuno sam je razumjela, jer sam i sama bila u istom konfliktu na početku svoje „karijere“. Pitala sam je zbog čega želi samo davati, a ne želi primati. Odmah mi je odgovorila da ona već jako puno prima kroz zadovoljstvo kad nekome pomogne. „Znači da već naplaćuješ svoj rad, ali nisi svjesna da ti je valuta plaćanja u obliku osjećaja ispunjenosti i zadovoljstva“, pokušala sam objasniti.

Zadovoljstvo ne plaća račune?

„Da, ali to nije novac, jer sa svojim osjećajem zadovoljstva ne mogu platiti račune“, pobunila se. „Draga moja, zato i imaš problem, jer ne razumiješ pravu prirodu novca“, rekla sam na takav način, da joj nije preostalo ništa drugo nego da me zamoli da joj objasnim pravu prirodu novca.

„E, pa slušaj me onda dobro“, nastavila sam s olakšanjem, jer sam osjetila da je bila spremna prihvatiti moju poruku. “U svezi novca trebaš razumjeti dvije osnovne stvari. Prvo, nikada ne radiš besplatno ako si svjesna da tvoj rad koristi drugim ljudima. Kao drugo, novca nema bez drugih ljudi koji trebaju tvoje usluge. Kada to dvoje zaista shvatiš, tada ne brini za račune. Oni će biti redovito plaćeni.“

To joj je bilo važno razumjeti, pa je rekapitulirala moje riječi: „Hoćeš reći da više neću morati brinuti o računima kad postanem svjesna da DAJEM kroz svoj rad, a PRIMAM kroz svoje osjećaje? Hoćeš reći da je pravi novac o kojem ti pričaš zapravo osjećaj zadovoljstva što nekome koristi moj uradak. I hoćeš reći da tada o novčanicama ne trebam brinuti, jer će mi novac stići na najinteligentniji način?“

DA, to hoću reći.

Nakon nekoliko dana me nazvala da mi kaže da je počela i financijski naplaćivati svoj rad. Namjerno sam se pravila iznenađena: „Pa zar ti nije dovoljno samo zadovoljstvo i dobar osjećaj? S veseljem mi je odgovorila: „Napokon sam shvatila da mi drugi uvijek plaćaju, da ja uvijek primam kroz svoje osjećaje i da su moji osjećaji zadovoljstva moja jedina plaća. Oslobodila sam se krivnje da druge zakidam ako financijski izražavam vrijednost svog rada. Napokon sam shvatila da je novac osjećaj zadovoljstva što moj rad koristi drugima i da taj osjećaj rezonira i povezuje me s drugim ljudima. Sada mi je zaista svejedno na koji ću način naplaćivati svoj rad.

I još nešto, zavoljela sam novac zbog njegove predivne uloge koja svima omogućuje slobodu da se ostvarujemo na dobrobit svih drugih. Zato ti od srca želim platiti za tvoj doprinos što sam došla do ovog uvida.“

Jedanput dajem, a dva puta primam

Hvala Bogu, shvatila je što je novac i kako bez njega nema povezanosti i energetskog protoka između ljudi.

Odgovorila sam kao i uvijek: „Već si mi platila, ali će mi biti zadovoljstvo primiti i financijsku priznanicu, koja mi potvrđuje da uspješno ostvarujem svoju zadaću.“

Važno je znati da ste uvijek plaćeni. Moji klijenti se začude kad im kažem da ja jedanput dajem, a dva puta primam. Prvi put primam prihod, kad klijent pristane na suradnju, a drugi put primam financijsku nagradu, kad mi plati. Tako mi se osjećaj zadovoljstva uvećava i nikad mi nitko ne može biti dužan. To tako jest, samo što malo ljudi zna i primjenjuje ovu istinu.

Na kraju, nemojte pobrkati besplatno davanje s darivanjem.

Besplatno dajemo samo kada osjećamo da ne zaslužujemo nagradu za svoj doprinos, a darujemo bez razmišljanja o nagradi, jednostavno zato jer želimo dati. Darivanje je predivna energija i zato zaslužuje posebnu kolumnu, tim više što većina ljudi ne zna darivati.

 

Autor: Natalie Luks

Izvor: www.monitor.hr

Foto: Marina Horvat