Vještina slušanja (1. dio)

DSC00069Važnost komunikacije za međuljudske odnose

Uspostavljanje dobrog uzajamnog odnosa zahtjeva određene oblike ponašanja i vještina, a to su:

• “uspostavljanje veze”
• pokazivanje iskrenog zanimanja za drugu osobu
• vještina slušanja

Važnost dobrog slušanja

Pokušajte se sjetiti neke nedavne situacije u kojoj ste pokušali izraziti svoje gledište o nečemu, a niste imali osjećaj da vas se čuje.

1. Kakva je bila situacija: što se dogodilo? Kako se druga strana ponašala?
2. Kako ste se osjećali?
3. Što ste učinili? Kako ste reagirali?
4. Što je druga strana mogla dobiti time da vas je bolje slušala?

Vještina slušanja

Nažalost, jako malo ljudi zna dobro slušati.
Čak i na razini sadržaja koji se prenosi u komunikaciji, oko 75% ga se ignorira, krivo razumije ili odmah zaboravi.
Još je manja naša sposobnost da čujemo ono što nam ljudi stvarno žele reći.

Dok se može ispravno slušati na samo jedan način, postoji 7 vrsta neslušanja i svaka od njih ima u osnovi drugačiji prikriveni motiv.

1. Pseudoslušanje – u ovom slučaju iako se slušatelj doima kao da je koncentriran na ono što govornik govori, on ga ipak ne sluša.
2. Jednoslojno slušanje – u ovom slučaju slušatelj prima samo jedan dio poruke (npr. verbalni sadržaj), dok se drugi dio poruke zanemaruje (npr. neverbalni).
3. Selektivno slušanje – slušatelj sluša samo ono što ga posebno zanima, a oglušuje se na sve ostalo.
4. Selektivno odbacivanje – slušatelj prati sve što se događa, ali “ne čuje” neke dijelove koje ne želi čuti.
5. Otimanje riječi – slušatelj sluša tek toliko da ugrabi priliku za vlastiti govor, bilo da je to nastavljanje rečenice govornika, ili preuzimanje cijele teme.
6. Obrambeno ili defenzivno slušanje – slušatelj je osjetljiv i ima općeniti stav da ga se napada pa i neutralne, nedužne i dobronamjerne izjave shvaća kao napad na sebe te na to reagira obranom i protunapadom.
7. Slušanje u zasjedi – Slušanje radi napada na sugovornika. Slušatelj ne obraća pažnju na glavnu misao i cijeli kontekst, već samo pazi na propust ili nejasnoću u onome što govornik iznosi, kako bi ga mogao napasti.

Aktivno slušanje

• Aktivno slušanje je usmjeravanje pažnje na ono što osoba govori i osjeća i uzvraćanje vlastitim riječima kako smo razumjeli govornikovu poruku (i riječi i osjećaje)

Razlozi za aktivno slušanje

• pokazuje vaš interes i brigu za govornika
• vodi do bolje informiranosti o govorniku ili situaciji
• potiče daljnju komunikaciju
• vodi do veće suradnje i boljeg rješavanja problema među ljudima koji osjećaju da se ne razumiju
• smiruje ljude i “hladi” napete situacije
• u pravilu poboljšava odnose među ljudima
• potiče druge da i oni vas pažljivije slušaju

Vještina slušanja je mnogo više od sposobnosti da «čujemo riječi».
Ono obuhvaća razumijevanje poruke, situacije i druge osobe.
Aktivnim slušanjem izbjegavamo prepreke u komunikaciji, i poštujemo tuđa mišljenja, stavove i osjećaje, ili drugim riječima poštujemo integritet osobe koju slušamo.
Razvijena vještina slušanja omogućuje drugoj osobi da se osjeća ugodno, da ima povjerenje u slušača i da mnogo lakše izrazi upravo ono što je zaista željela reći.

• Slušajući aktivno pokazujete svoju empatiju i šaljete sljedeće poruke:

“Razumijem što mi govoriš.”
“Zainteresiran sam i stalo mi je.”
“Prihvaćam te kao osobu takvu kakva jesi.”
“Poštujem tvoja razmišljanja.”
“Ne vrednujem te i ne pokušavam te promijeniti.”

(Nastavak slijedi…)

Izvor: http://psihologija.ffzg.unizg.hr/uploads/DF/iv/DFivyfFTHKxHsXW35ur9mw/9-tjedan-Aktivno-slusanje-2010_2011_web.ppt.

Foto: Marina Horvat