Sam svoj saboter

DSC00008Samosabotažu obilježavaju vrlo destruktivne navike ponašanja kao što su samokažnjavanje, alkoholizam, bolesti, izlaganje sebe raznim opasnostima, nesrećama, prejedanje i slično. Primjera je jako mnogo, a svi imaju istu namjeru – udaljiti nas od vlastitog potencijala i vlastitih težnji u životu.

Svaka samosabotažna navika ponašanja ima svoj uzrok koji leži negdje u prošlosti. Obično se radi o nekom obliku ponašanja zbog kojeg smo se u prošlosti osjetili vrlo povrijeđeni. U trenutku nastanka takvog oblika ponašanja, to ponašanje je imalo svoju svrhu – pomoću njega smo mogli opstati u svijetu u kojem smo se kretali. Međutim, što smo postajali stariji, te navike ponašanja su počele gubiti svoj smisao. Na kraju su nam počele kočiti kretanje prema ostvarenju naših ciljeva, a da toga nismo niti svjesni.

Samosabotaža je niz vlastitih proročanstava koja su nastala pod utjecajem vanjskih čimbenika, a koja kreiraju naš život na niz različitih načina koji nisu u skladu s našim ciljevima.

Vrlo često zaboravljamo koliko je naš podsvjesni um jak i koliko dobro pamti stvari. Zbog toga često zaboravljamo koliko nam određene akcije u životu mogu promijeniti život i utjecati na njega. Zbog toga se žalimo kako nemamo sreće u životu, kako smo rođeni pod krivom zvijezdom, da nam nije suđen uspjeh, da nećemo nikada ostvariti svoje snove itd. Ono što također zaboravljamo jest to da sami kreiramo situacije koje nam se u životu događaju i to putem nesvjesnog uma i njegovih mehanizama samosabotaže. Da bismo mogli nadići mehanizme samosabotaže prvo moramo biti u stanju osvijestiti i transformirati emocije koje su utkane u te mehanizme te razumjeti kako iste utječu na naše akcije. Vrlo je bitno da osvijestimo svoja destruktivna ponašanja, jer jednom kad smo ih svjesni možemo ih i transformirati.

Što se događa u trenucima kad sabotiramo sami sebe?
U takvim trenucima djeluje naš nesvjesni um sa svim informacijama koje ima pohranjene u sebi u svezi onoga što se momentalno događa. Na taj način on djeluje prema već pohranjenim informacijama te traži način ponašanja koji je sukladan onome što trenutno proživljavamo. Zapravo djelujemo prema emociji straha od određenog ishoda, iako na svjesnom nivou mislimo da nije tako.

Primjerice, ako smo nezadovoljni poslom kojeg radimo i želimo ga promijeniti, ali nikako da se to dogodi, da li mi uistinu želimo promijeniti posao koji radimo? Na van možda prikazujemo odgovor pozitivnim, ali unutar sebe znamo da nam posao koji radimo donosi sigurnost u nesigurnom svijetu. Na taj način se zapravo štitimo od svijeta koji je vrlo okrutan, pa zašto bismo mijenjali posao? Promijeniti posao tada postaje mogućnost koja uistinu zastrašuje. Primjera sličnih ovome je jako puno.

Često puta poduzimamo akcije koje su ispod naših mogućnosti, pa nakon toga kažemo kako smo probali i nismo uspjeli. To je također jedan od oblika samosabotaže. Možemo se bojati i tuđeg mišljenja ili same činjenice da li ćemo ostvariti svoje ciljeve. Ako mislimo da nismo dorasli određenom ishodu, da ga ne zavrjeđujemo, djelovat ćemo na načine koji će to i potvrditi. Um je vrlo varljiv i opasan igrač. Destrukcija koju iskazujemo prema van je rezultat nesvjesnog uma. Sa saboterima koje imamo u sebi uvjeravamo same sebe da znamo što želimo postići, ali to su samo varljivi putovi našeg uma. Bilo koja dvojba, strah ili nešto treće odvratit će nas od onoga što želimo postići, jer na tom principu djeluju saboteri.

Ono što je poželjno da se zapitamo jest:

– Jesmo li se samosabotirali u prošlosti?
– Na koje načine?
– Samosabotiramo li se sada?
– Jesmo li spremni prestati to činiti?
– Što nas sprječava ako nismo spremni?
– Jesmo li spremni početi se kretati prema ostvarenju svojih ciljeva u životu?
– Jesmo li  spremni preuzeti odgovornost za svoj život?

Samosabotažu je moguće prekinuti. Prvo što je bitno jest da smo svjesni svega onoga što si radimo, a što nije u skladu s našim željama, ciljevima i snovima. To zahtjeva svjesnost djela, misli i emocija koje određuju određenog sabotera.

Ono što je najbitnije jest da smo svjesni smjera prema kojem se krećemo, da znamo što želimo ostvariti u životu i da nam je fokus na tome. Ako se počnemo kretati prema ostvarenju nekog cilja, a putem naiđemo na neku zapreku i pritom nam se fokus prebaci na tu zapreku te na njoj i ostane, nećemo ostvariti uspjeh. Zašto? Zato što smo svu svoju energiju prebacili na problem, umjesto da smo ga svjesni te da na umu i dalje imamo smjer prema kojem se želimo kretati i da se prema njemu krećemo umjesto da se zadržavamo na problemu. Što se više zadržavamo na nekom problemu, to ćemo duže na njemu i ostati, a od cilja kojeg želimo ostvariti bit ćemo sve dalje.

Da bismo otkrili svoje sabotere, poželjno je da provodimo vrijeme sami sa sobom. U tim trenucima bi bilo poželjno da zaronimo u sebe i da si postavljamo pitanja vezana za naš život, pogotovo za one segmente gdje smo slabi. Na taj način možemo uvidjeti da smo sami odgovorni za svoj život i uspjeh, što će otkloniti sva ograničenja koja smo si postavili u životu te da je najveći problem taj što usmjeravamo svoju energiju prema onome što nas koči u životu. Rješenje jest to da postanemo svjesni onoga što želimo ostvariti u životu i prema tome se počnemo kretati. Ako to učinimo, u jednom trenutku ćemo postati svjesni da umjesto da se samosabotiramo, postali smo si najveća podrška u životu.

 

Izvor: funkymem.com

Oglasi