Jedino u riziku nema rizika

Piše: Natalie Luks

Piše: Natalie Luks

Na istom projektu radilo je dvoje mladih i ambicioznih inženjera. Oboje su bili nezadovoljni plaćom. On se odlučio zatražiti povišicu koju je dobio. Ona se poradovala da je kolega probio led. Kada je shvatila da se ništa ne događa, i ona je zatražila povišicu. Njezin zahtjev je odbijen.

Kada se odlučite slušati sebe i živjeti prema svojoj istini, javit će vam se strah od posljedica takvog izbora.

Zbog tog straha ljudi uglavnom odustaju od sebe i pristaju životariti, tješeći se da barem nisu odbačeni i da su koliko toliko financijski sigurni. A ukoliko unatoč strahu nešto i poduzmu, događa im se točno ono što strah predviđa – krivnja i kazna. Zaista izgleda da strah postavlja stupicu iz koje nema izlaza. Na svu sreću, ima.

Ako želite biti svoji i živjeti u skladu s čežnjama svoga Bića, neophodno je prihvatiti rizik da će vam se dogoditi ono čega se plašite. Tako nestaje strah.

Nasuprot tomu, sve dok se strahu opirete, dok ga poričete, negirate i izbjegavate, priznajete mu postojanje i dajete energiju, pa vam se događa upravo ono čega se plašite.

Jeste li spremni da vas drugi neće prihvatiti?

Primjerice, ako želite raditi ono što volite, prema svojim uvjetima i kriterijima, neophodno je preuzeti rizik da ćete ostati bez financijske sigurnosti i da drugi neće prihvatiti vaše kriterije. Većina je spremna „dati otkaz“ poslu koji ne vole ili zahtijevati svoje uvjete, ali nije spremna preuzeti odgovornost za posljedice. Zbog toga se nakon kratkog izleta u „svijet slobode“ opet vraćaju „sigurnom poslu“ i pristaju na kompromise, jer im nestašica stvara veće probleme nego nezadovoljstvo od kojeg su željeli pobjeći.

Isto se događa i u odnosima. Ako se odlučite biti autentični, ljubavni, izražavati se iz srca, biti iskreni i govoriti ono što mislite i osjećate, trebate biti spremni da vas drugi neće prihvatiti. Ali ako na to niste spremni, tada nećete dugo izdržati biti svoji, jer ćete se osjećati usamljeno i odbačeno. A to stvara veliku bol.

Dakle, nije rješenje biti hrabar i srljati u nova iskustva unatoč strahu, ali niti ga potiskivati i ufuravati se kako je sve u redu i kako sve držite pod kontrolom.

Strah treba razumjeti. Tek kada prihvatite potpunu odgovornost za njegov uzrok i posljedice (odgovornost sam opisala u prošloj kolumni), tada ćete ga transcendirati u ljubav. Da, dobro ste pročitali, strah nestaje jedino ako ga pretvorite u ljubav, jer on nije ništa drugo nego nedostatak ljubavi. Kao što ni tama nije ništa drugo nego nedostatak svjetla.

Za ovu alkemiju odlična je vježba prihvaćanje odgovornosti za posljedice.

U jednoj dobrostojećoj firmi, na istom projektu, radilo je dvoje mladih i ambicioznih inženjera. Oboje su bili nezadovoljni plaćom. On se odlučio zatražiti povišicu koju je dobio. Ona se poradovala da je kolega probio led. Očekivala je da će šefica, po logici stvari i njoj povećati plaću, tim više što je sebe smatrala još većim stručnjakom i predanijim radnikom od svojeg kolege. Kada je shvatila da se ništa ne događa, i ona je zatražila povišicu. Njezin zahtjev je odbijen s obrazloženjem da nađe drugi posao ako nije zadovoljna. Jako se povrijedila, a šeficu je optužila da je nepravedna i okrutna. Ipak se zapitala jedino pravo pitanje – zbog čega mi se to dogodilo?

Preuzimanje odgovornosti za posljedice

Rekla sam joj da će to najbolje shvatiti ako upita svog kolegu kako bi se on osjećao da je bio odbijen. I pitala ga je. Rekao joj je da je on bio spreman prihvatiti svaki odgovor, jer je u sebi donio odluku da za tu plaću nigdje više neće raditi i da će zato mirno otići ako ne bude po njegovom. Tada je shvatila da je on riskirao, jer je preuzeo odgovornost za posljedice svoje odluke, a ona je samo željela da joj šefica prizna da njezin rad vrijedi, jer je imala uvjerenje da nitko dovoljno ne cijeni njezinu stručnost i predanost.

Kad u odnosima budete spremni biti ono što jeste, po cijenu da vas drugi ne prihvate, kad vam bude važniji vaš duševni mir nego što drugi o vama misle i kako se prema vama ponašaju, kada vas istina o sebi bude toliko ispunjavala da vam je to dovoljno, dogodit će se čudo – bit ćete svoji, a drugi će vas takve prihvatiti.

Isto će vam se dogoditi i kada budete spremni raditi ono što volite, uz rizik da vaš rad nikome ne treba i da ga nitko ne prizna. Opet čudo – radit ćete prema svojim kriterijima koje će drugi prihvatiti i priznati, a novac i prihodi će dolaziti kao normalna posljedica slobodnog i neuvjetovanog rada.

Jedino u riziku nema rizika

S vremenom ćete shvatiti zašto je to tako. Postat će vam jasno da Svemir savršeno funkcionira, i da je vaša jedina zadaća uvijek izabrati ljubav i prihvatiti rizik da će biti ono što biti treba.

Stoga jedino u riziku nema rizika.

Pazite da ovo ne prihvatite samo mentalno. Suština prihvaćanja odgovornosti za posljedice jest VJERA u sebe, u Ja Jesam, bez kalkulacija i očekivanja. Svako očekivanje (bilo od sebe, drugih ljudi ili od Boga) je prebacivanje odgovornosti i nevjera da ste sami izvor svih svojih iskustava, bilo da se događaju po Duhu ili po egu.

Zato očekivanja zamijenite dopuštanjem životu da teče kroz vas, s potpunom vjerom da je tako kako jest najbolje i da tako treba biti.

Napisala: Natalie Luks, autorica knjige Duhovna ekonomija – novi pogled na ljudske vrijednosti (uskoro izlazi iz tiska)

Kontakt: natalie.luks@zg.t-com.hr

Izvor: http://www.monitor.hr/clanci/jedino-u-riziku-nema-rizika/27851/

Foto: Marina Horvat