Kopriva

koprivaNajčešći domaći nazivi:

žara, obična kopriva, velika kopriva.

Opis:

Višegodišnja biljka visoka oko 1 m. Ima jak i razgranat puzavi podanak bjeličastožute boje. Stabljika je uspravna, četverobridna i člankovita, s nasuprotnim tamnozelenim srcastim listovima, krupno nazubljenog ruba na vrhu zašiljenih. Cijela nadzemna biljka je obrasla dlačicama (žalcima) koje na dodir izazivaju peckanje i plikove. Cvjetovi su neugledni zeleni grupirani u viseće rese u pazušcima listova.

Stanište:

Raste gotovo svuda, a osobito na plodnim neodržavanim terenima.

Branje i prerada:

Bere se list, zelen, podanak i sjeme. Podanak se vadi u rano proljeće ili u jesen. Mladi listovi i vrhovi stabljika beru se tijekom proljeća, čitava stabljika cijelu godinu, a sjeme se skuplja u kolovozu i u rujnu. Zelen se suši se u tankim slojevima u hladu na suhom i prozračnom mjestu, a podanak i sjeme u sušari ili na suncu. Osušene listove treba protresti kako bi iz njih uklonili ostatke sjemena, cvjetova ili drugih primjesa koje umanjuju kvalitetu droge.

Najčešća uporaba:

Protiv rana, groznice i slabokrvnosti. Za čišćenje krvi i kod upala mokraćnih puteva.

Izvor: Žilić, I. (2014.). Udžbenik za sakupljanje samoniklog bilja. Poljoprivredna zadruga Glinska banovina. Str. 59.

Oglasi