Svjesnost, odgovornost, djelovanje!

Piše: Martina Aničić

Često puta znamo reći „ah, blaženo neznanje“ misleći pod time da ono što ne znamo nas se ni ne tiče niti djeluje tada na nas. Bojimo li se postati svjesni možda? U biti se ne bojimo svijesti nego odgovornosti koju određena svijest nosi sa sobom.

Uzmimo, npr. da smo postali svjesni da korištenje plastičnih vrećica na koncu ne čini dobro okolišu, a želimo živjeti u čistom okolišu i sada saznamo ovu informaciju. Nama je na volju što ćemo od toga trenutka odlučiti napraviti. Ponašati se u skladu s tom informacijom i postati i odgovorniji odmah ili se ponašati kao da nismo ništa saznali i reći “ma što ja to mogu uopće učiniti, nije to moj problem.”

Jel nije nekako razumno, logično ili kako već hoćemo, da kada primimo neku informaciju koja je smislena i na dobrobit nas i drugih da ju odmah usvojimo i djelujemo u skladu s njom? Što nas sprječava? Jel ne postajemo odgovorni time već što smo svjesni neke informacije? Nekako i sama riječ odgovornost upućuje na nekakvu reakciju. Od-govor (eng. response-odgovor, uzvraćanje). Odgovoriti na nešto.

Ustvari ne ponašanje u skladu sa svješću o nečemu upravo i činimo zato jer nam se ne da biti odgovoran, ne moramo ništa učiniti ako nismo svjesni, a savjest je mirna. Postati odgovoran od nas iziskuje da se promijenimo, da djelujemo u skladu sa posvještenim…da još malo odrastemo. Naš ego time odrasta.

Kada ne postupamo u skladu s onim čega smo svjesni, nalazimo se u rascijepu između onoga čega smo svjesni i naših djela, jer da bi djelovali moramo biti i odgovorni i moći stajati iza svojih djela i posljedica koje ona nose. To je ono što većinu vremena ne radimo. Postanemo svjesni nečega i ako to poziva na odgovornost lagano to stavimo negdje postrani u našim glavama.

Uglavnom na tu riječ svi imaju neki osjećaj tereta, ali biti odgovoran u pozadini ujedno znači i biti  snažniji i moći nositi Sebe. Prihvatiti punu odgovornost znači smatrati nešto dijelom sebe, da nas se tiče. Više svijesti, više moći, ali i više odgovornosti…no barem bi tako trebalo biti.

Uzmimo npr. da svatko djeluje po tom principu. Znači ako je nešto u domeni naše svijesti i naše mogućnosti djelovanja, ako odmah prihvatimo odgovornost prema tome tako ćemo i postupiti i nema svaljivanja odgovornosti na onog drugog. Naravno, ako nema straha od te odgovornosti, odnosno otpora zbog onoga što ona donosi sa sobom, a to je sposobnost stajanja iza svoji riječi i djela.

Puno nas je svjesnih sada, ali malo je onih koji će preuzeti punu odgovornost za nešto i djelovati u skladu s time. Mnogi ju ustvari i osjete unutar sebe, ali bježe od nje, ne shvaćajući da ona oplemenjuje i gradi karakter i jača duh. Ona kao da upravo i je naš Duh, naša Moć (velikim slovom).

Ako budemo svjesna, snažna, odgovorna bića i naša djeca će isto tako onda učiti od nas. Govori se da je današnja mladež neodgovorna, ali tko je tome kriv. Jedino čemu svjedoče je neusklađenost između onoga što se zna i onoga kako se djeluje, jer svi prebacuju odgovornost jedni na druge pa i na samog Boga na koncu.

Preuzimanje odgovornosti za svoje misli, osjećaje, djela, sve što čini naše biće nas čini bližima i Bogu ili kako ga već želimo zvati. Upravo zato nas ona i toliko plaši.

Piše: Martina Aničić

Slika: Martina Aničić

Oglasi

Vaš komentar

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s