Promijenjen čovjek

Anthony De Mello

Anthony De Mello

U svojoj potrazi za svjesnošću nemojte postavljati zahtjeve. Trebali biste se ponašati kao kad poštujete prometne znakove. Ako ne poštujete prometne znakove, plaćate kaznu. Ovdje, u SAD-u, vozi se desnom stranom ceste. U Engleskoj i Indiji vozi se lijevom stranom. Ako to ne poštujete, platit ćete kaznu. Tu nema mjesta za povrijeđene osjećaje, zahtjeve, ili očekivanja, jednostavno se vladate prema prometnim propisima.

Pitate se gdje je tu suosjećanje, gdje je tu osjećaj krivnje. Saznat ćete kada se probudite. Ako upravo sada osjećate krivnju, kako ću vam to onda objasniti? Kako ćete onda shvatiti što je to suosjećanje. Znate, nekada ljudi pokušavaju nasljedovati Isusa, ali ako majmun svira saksofon ne znači da je postao glazbenik. Ne možete nasljedovati Isusa oponašajući njegovo vladanje. Morate postati Isus. Tada ćete točno znati što treba činiti u danoj okolnosti, uzevši u obzir vaš temperament i značaj, te temperament i značaj osobe s kojom imate posla. Nitko vam to neće morati objašnjavati. Ali da biste to mogli, morati biti ono što je Isus bio.

Oponašanje izvanjskog aspekta neće vas nikamo dovesti. Ako mislite da samilost podrazumijeva popustljivost, onda vam ni na koji način neću moći opisati što je suosjećanje. Nema šanse, jer suosjećajnost može dovesti do krajnje nepopustljivosti. Suosjećanje može biti vrlo grubo, može vas prodrmati, može zasukati svoje rukave i uzeti vas u svoje ruke. Suosjećanje uključuje mnoge stvari. Suosjećanje može biti vrlo blago, ali ne možete to znati. Možete to “saznati” jedino ako postanete ljubav, ili drugim riječima, ako odbacite svoje iluzije i navezanosti.

Dok se sve manje poistovjećujete s “ja”, bit ćete sve opušteniji glede svega i svakoga. Znate li zašto? Zato jer se više nećete bojati da vas ljudi ne povrijede, ili da im se ne svidite. Ni na koga više nećete željeti ostaviti poseban utisak. Možete li zamisliti to olakšanje kada više nikoga ne morate dojmiti? Ah, koje olakšanje. Napokon ste sretni! Nećete više osjećati potrebu ili poriv da objašnjavate stvari. Što se to treba objašnjavati? I nećete više osjećati potrebu ili poriv da se ispričavate. Više bih od vas volio čuti: “Probudio(la) sam se”, nego: “Žao mi je.” Više bih volio da mi kažete: “Probudio(la) sam se od kad smo se zadnji put sreli. Ono što sam vam zadnji put učinio(la) neće se više ponoviti”, nego da čujem: “Tako mi je žao što sam vam to uradio(la).”

Zašto bi ljudi morali zahtijevati ispriku? Dobro razmislite o ovome. Čak i kada bi netko bio namjerno zločest prema vama, nema mjesta za ispriku. Nitko nije bio zločest prema vama. Netko je bio zločest prema onome što je mislio ili mislila da ste vi, ali ne prema vama. Nitko vas nikada ne odbacuje. Odbacuju samo ono što misle da jeste. Ali to važi i za drugu stranu medalje. Također vas nitko nikada ne prihvaća. Dok se ne probude, ljudi jednostavno prihvaćaju ili odbacuju sliku koju imaju o vama. Ljudi stvaraju sliku o vama, i to je ono što prihvaćaju ili odbacuju.

Vidite li kako je potresno kada u ovo ulazite duboko? Malo je previše oslobađajuće. Ali kako je lako voljeti ljude kada to shvatite. Kako je lako svakoga voljeti kada se ne poistovjećujete s onim što oni misle o vama, i vi o njima. Postane lako voljeti ih, voljeti svakoga. Promatram ono što mi je “pripadajuće”, ali se s time ne poistovjećujem, zato što “pripadajuće” također radi puno toga lošega. Ali kada promatram “pripadajuće”, stalno sam svjestan da samo reflektiram. U stvari, ne mislite ni na “pripadajuće”, niti na “ja”. Vi ste kao vozač automobila – nikada ne želite izgubiti svijest o automobilu.

U redu je ako maštate, ali nemojte izgubiti svijest o onome što vas okružuje. Morate uvijek biti budni. To je kao kad majka spava: ne čuje zrakoplov koji prelijeće preko njene kuće, ali čuje i najtiši plač svoje bebe. Pozorna je i budna na taj način. Ne možete ništa reći o stanju probuđenosti; možete govoriti samo o stanju spavanja. Ne možete ništa reći o sreći. Ono što se može opisati je jad. Odbacite ono što vas čini nesretnima i shvatit ćete. Ljubav se ne može opisati, ali suprotno da. Odbacite suprotno, odbacite strah i shvatit ćete.

Želimo saznati kakav je to probuđeni čovjek, ali saznat ćete tek kada to postignete. Uključujem li u ovo, na primjer, da ništa ne zahtijevamo od svoje djece? Rekao sam: “Nemate pravo postavljati bilo kakve zahtjeve.” Prije ili kasnije to dijete će vas napustiti iz poslušnosti prema Gospodinovom nalogu, i nećete više uopće imati nikakva prava na njega. U stvari, to dijete nije vaše dijete, niti je ikad bilo vaše. Ono pripada životu, a ne vama. Nitko vam ne pripada. Vi, međutim, mislite na odgoj djece. Ako želite dobiti ručak, budite tu između dvanaest i pola jedan, ili nećete dobiti ručak. I točka. Tako se to ovdje radi. Ne dođete na vrijeme – ne dobijete ručak. Istina, slobodni ste, ali morate snositi posljedice.

Kada kažem da ne smijete ništa očekivati od drugih, ili da im ne postavljate zahtjeve, mislim na očekivanja i zahtjeve koji se odnose na vlastitu dobrobit. Očito je da predsjednik SAD-a mora zahtijevati neke stvari od ljudi. Očito je da prometnik mora zahtijevati neke stvari od ljudi. Ali ti zahtjevi odnose se na ponašanje ljudi, na prometne propise, dobru organizaciju, neometano upravljanje društva. Ti zahtjevi ne postavljaju sa zato da bi se predsjednik i prometnik dobro osjećali.

 

Izvor: preuzeto sa interneta, neobjavljena knjiga Svjesnost

Oglasi

Vaš komentar

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s