Osjećaj vlastite vrijednosti

Piše: Tomica Šćavina

Piše: Tomica Šćavina

Postoji jedan osjećaj koji u sebi krije cijelu paletu drugih osjećaja: tugu, bol, beznađe… Ponekad je taj osjećaj teško opisati, pa nam ostaju samo metafore: kao da sam zgažen, kao da sam uvijek negdje sa strane, kao da ono što radim nikada ne valja.

Taj osjećaj nas tjera u bezgranično dokazivanje na poslu ili u vezama. Tjera nas na ulizivanje i pretjeranu poniznost ili na napuhanost i dokazivanje svoje umišljene veličine. Taj osjećaj struji u podsvijesti ljudi koji se troše na poslu kako bi dobili priznanje od svojih šefova i u podsvijesti muškaraca i žena koji stalno iznova pokušavaju doprijeti do partnera koji ih odbacuje ili vrijeđa. Taj skrivena bolna emocija je: osjećaj manje vrijednosti.

Kada vas netko «ubode» tamo gdje boli, psiha se brani i pokušava zaliječiti bol. Recimo, ako vam šef na poslu kaže da ste nesposobni ili glupi, ako patite od osjećaja manje vrijednosti, ta uvreda vas odjednom može pokrenuti da radite sve više i više, da se trošite do zadnjih atoma snage kako bi taj vaš nadređeni napokon shvatio da ste vi pametni i sposobni. Ili, recimo, ako primijetite kako vaša kolegica često zna istaknuti da je nešto napravila dobro, to vas može pokrenuti na hvalisanje ili natjecanje s njom. Ili, treća mogućnost – vi se trudite i trudite, ali nitko ne vidi da radite posao bolje od drugih. Nitko vas ne nagrađuje, nitko ne primjećuje vašu «višu vrijednost», odnosno, ne potvrđuje vaše uvjerenje da ste bolji ili sposobniji od drugih.

Kad je riječ o vezama, mehanizam je isti, samo je paleta osjećaja nešto drukčija. Recimo, počnete se družiti s nekim i taj netko vam nije naročito interesantan, ali nakon što vas uvrijedi, odgodi susret ili pokloni pažnju nekom drugom, počnete se zaljubljivati. Nije vam jasno što se zapravo događa, ali odjednom želite da on primijeti sve vaše kvalitete: da ste lijepi, zanimljivi, kreativni, duhoviti… Maštate o tome kako vam se divi, kako ste skupa sretni i kada ga sljedeći put vidite, osjećate kako vas prema njemu vuče neka magična sila i počinjete vjerovati da ste stvoreni jedno za drugo.

Može to krenuti i drugačije. Recimo, primijetite nekoga tko ima «vrijednosti» koje vi po vašem mišljenju nemate (npr. ljepotu, situiranost, ugled, uspješnost) i zaljubite se jer imate osjećaj da biste pored njega i vi zasjali – kao da bi te njegove «vrijednosti» postale i vaše.

Načina na koje vam osjećaj manje vrijednosti može zagorčati život ima zaista bezbroj. Isto tako, bezbroj je načina na koje taj osjećaj može nastati. Evo nekoliko primjera. Ako su vas roditelji kao dijete stalno uspoređivali s drugima, pri čemu su drugi uvijek bili bolji. Ako su vas roditelji, brat ili sestra ismijavali, omalovažavali ili manipulirali vama. Ako su vas zanemarivali i tretirali vas kao «smetalo». Ako su roditelji uzdizali vašeg brata koji je imao povlašten položaj samo zato što je muškog spola. Ako niste imali pravo glasa zato što ste dijete. Ako ste uvijek za nešto bili krivi. Ako su vas roditelji ignorirali ili zanemarivali. Ako nisu primjećivali vaše uspjehe i talente. Ako ste stalno bili u podređenom položaju i u strahu od kazne. Ako niste smjeli biti spontani, pogriješiti, uprljati se, nego ste morali biti «savršeno dijete». Ako ste često imali osjećaj da vas se roditelji srame ili da su razočarani vama.

Na žalost, ovo je tek početak liste koja bi mogla biti beskonačna. Na jako puno različitih načina unutar svojih obitelji možemo steći osjećaj manje vrijednosti koji nas onda kasnije u životu tjera da svaku osobu koja se postavi «odozgo» u svojoj psihi pomiješamo s roditeljem ili starijim bratom ili sestrom koji su nam taj osjećaj manje vrijednosti nametnuli.

Posebno bolna situacija je imati roditelja ili starijeg brata ili sestru narcisa, jer ljudi s narcističkim crtama karaktera grade svoj osjećaj vrijednosti upravo na obezvrjeđivanju drugih. Ako ste imali nekoga u obitelji tko vas je tretirao s prezirom ili gađenjem, tko vam je s užitkom nabijao komplekse i za kojeg ste imali osjećaj da ni malo ne suosjeća s vašom povrijeđenošću, to su dobri pokazatelji da ste bili izloženi emotivnom otrovu narcisa čiji je osjećaj manje vrijednosti toliko bolan i neizdrživ da sram zbog svojih manjkavosti mora «izbaciti» na drugoga.

Narcisoidnu osobu ćete prepoznati po njenoj nadmenosti i izigravanju nadmoći. Međutim, kao što navodi američka psihoterapeutkinja Sandy Hotchkiss u svojoj knjizi «Zašto se sve vrti oko tebe»: «Iza maske nadmenosti je krhak unutarnji balon samopouzdanja koji nikad nije zadovoljan time da je dobar ili jako dobar – ako nije ´bolji od´, onda je bezvrijedan».

Zalječenje dječjih emotivnih povreda i izgradnja osjećaja vlastite vrijednosti je dugotrajan proces koji se temelji na odustajanju od odnosa koji u vama stvaraju osjećaj manje vrijednosti, na osvještavanju i proživljavanju bolnih potisnutih osjećaja i na životnim izborima koji vas vode prema ostvarenju vaših životnih vrijednosti. Ako patite od osjećaja manje vrijednosti, ovaj tekst vam sigurno neće pomoći da sve to ostvarite, ali vam može pomoći da prepoznate situacije u kojima se «pali» vaš osjećaj manje vrijednosti i da odustanete od traženja potvrde svoje vrijednosti u očima onih koji tu vrijednost nikada neće vidjeti.

Autor: Tomica Šćavina

Izvor: http://www.poticaj.net

Oglasi

Vaš komentar

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s