Kako ostati mlad?

20150828_125011

Piše: Natalie Luks

Na svom prvom poslu sam naučila osnovnu lekciju o poslu – posao se ne traži, jer on nije izvan nas. Mi smo svoj posao, a drugi ljudi nam samo omogućuju da ga ostvarimo. Na sličan sam se način i zaposlila.

“Studentica sam tehničkog studija u Splitu i u zadnje dvije godine razmišljam kako da ostvarim svoju želju da živim sama, da imam svoje prihode i da sama s njima upravljam. Još uvijek živim s roditeljima.
Uz Vaša promišljanja dobivam dodatne misli o sebi!!
Kao da svaki dan upoznajem sebe. Ostvarujem se kroz sve što radim, govorim, mislim. Dosta toga primjećujem: prilike, zadovoljstvo, osjećaj ushita i sreće.
Zato Vas molim da napišete nešto o tome kako ste Vi ostvarili sebe prilikom Vaših prvih poslova i što je bitno za mladog čovjeka koji po prvi puta traži posao koji ga privlači, te kako se oduprijeti starijima koji misle da imaju dobronamjerne savjete, a koji zapravo nanose štetu mladoj osobi!
Zanima me na koji način zadržati što duže ushit mladosti koji sad imam, jer osjećam da je Vama to uspjelo.
S godinama dolazi iskustvo i mudrost, ali me zanima kako održati u sebi polet i svježinu!? Čini mi se da je to najvažnije i najljepše.”

Sa zadovoljstvom ću odgovoriti mladoj čitateljici kako sam ja počela raditi i kakav je moj odnos prema poslu.
Odrastala sam u obitelji sa skromnim primanjima, ali nikada nisam bila nezadovoljna što mi roditelji nisu mogli priuštiti ono što su imali moji vršnjaci. Jednostavno sam znala da je to tako i da će tako biti sve dok sama ne počnem raditi i zarađivati. Bila sam im zahvalna za ono što su mi mogli dati, tako da sam se navikla da ništa ne tražim. Maštala sam o tome kako ću jednoga dana ja njima financijski pomoći.

Hvala Bogu, imala sam ono najvažnije. Njihovu ljubav i podršku.

Nakon završene gimnazije sam dobila studentski kredit, koji se tada davao siromašnim studentima, i upisala se na Ekonomski fakultet. Kao studentica počela sam i zarađivati.

Evo kako.

Na prvoj godini smo imali predmet knjigovodstvo, a na prvom satu knjigovodstva profesor nam je nacrtao cijeli proizvodni proces, od nabave do financijskog rezultata.
Upotrijebio je cijeli kontni plan i kredom ispisao duplu zelenu ploču. Na kraju predavanja je rekao da je to cjelovit prikaz gradiva koje ćemo tijekom dva semestra postupno učiti.

Kako sam počela davati instrukcije

Zaključila sam da sam u znatno nepovoljnijoj situaciji od kolega koji su završili ekonomsku školu, po tome što su oni za vrijeme predavanja stalno nešto komentirali što ja nisam razumjela. Tješila sam se da ću s vremenom valjda i ja nešto shvatiti.
Redovito sam dolazila na predavanja i sprijateljila se s kolegom koji je završio ekonomsku školu, pa smo zajedno učili. Na ispitu nas je prošlo svega nekoliko, a ja sam jedina dobila peticu.
I tu počinje moja poslovna karijera, tako što me jedna kolegica, nakon što je vidjela rezultate ispita na oglasnoj ploči, zamolila da joj dajem instrukcije iz knjigovodstva.
„Ja studiram dva fakulteta i nemam vremena sjediti na predavanju cijele godine, a vidim da se iz knjige to ne može naučiti. Kad si ti dobila pet, mene nauči za prolaz i to ću ti platiti“, vrlo poslovno mi se obratila.
Rekla sam joj da ću joj rado pokazati što znam, tako da i ona dobije peticu, ali da joj neću ništa naplatiti, jer ne dajem instrukcije. Uostalom tek sam ispit položila.
Pogledala me s čuđenjem i kratko odgovorila: „Šteta, baš sam htjela da mi ti daješ instrukcije, ovako ću otići kod asistenta, jer znam da ih on sigurno daje.“
Pomislila sam da smo nas dvije time dovršile naše dogovaranje, ali ona mi se nakon nekoliko dana opet obratila, sada s pričom da je asistent prebukiran, te me ljupko zamolila da joj pomognem, s tim da je i dalje inzistirala na plaćanju. U šali sam rekla: „Pa ti sigurno imaš puno novaca kad inzistiraš na plaćanju.“ Odgovorila mi je da je novac zaradila preko student servisa i da ne vidi razlog zbog kojeg bih ja njoj posvetila svoje vrijeme, a da ona meni pritom ničim ne zahvali: „Kolegice, pa zar ne studiramo ekonomiju?“
U trenutku sam prepoznala ono što sam intuitivno znala, da odnos ne postoji ako nije obostran. Pristala sam.
Ona je na ispitu dobila peticu i svima razglasila za mene. Tako sam počela davati instrukcije iz knjigovodstva i to mi je bio lijep prihod sve do kraja studija. Naravno, podučavala sam i one iz ekonomske škole, što mi je uvijek bio poseban izazov.

Ta kolegica me naučila više o poslu i zarađivanju nego cijeli studij.
Dakle, na svom prvom poslu sam naučila osnovnu lekciju o poslu – posao se ne traži, jer on nije izvan nas. Mi smo svoj posao, a drugi ljudi nam samo omogućuju da ga ostvarimo. Na sličan sam se način i zaposlila, jer sam tijekom studija bila demonstrator iz javnih financija, pa me profesor preporučio kao pripravnicu u Ministarstvu financija. I sadašnji posao ne tražim izvan sebe, jer zaista osjećam da sam ja svoj posao i iskreno sam zahvalna svima koji mi omogućuju da se kroz njega izražavam i ostvarujem.

Plaćanje doživljavam kao zahvalnost

Također sam na svom prvom poslu naučila i osnovnu lekciju o plaćanju – plaćanje je zahvalnost drugima što su nam omogućili da dobijemo ono što želimo i trebamo. Od tada plaćanje doživljavam isključivo tako, kao zahvalnost, pa sam sretna kad mi ljudi sa zadovoljstvom plate, jer znam da su bogatiji za uslugu koju sam im pružila. Iz istog razloga volim plaćati.

Što se tiče drugog pitanja mlade čitateljice – na koji način zadržati što duže ushit mladosti, sjetila sam se kako je na to pitanje super odgovorio pisac Alberto Moravia kad su njega upitali kako je zadržao mladenački duh, usprkos teškim životnim situacijama. Rekao je: „Jednostavno, uvijek sam se družio samo s mladim ljudima“.

Ne znam je li on mislio na fizički mlade ljude, ili na duhom mlade ljude, ali znam za sebe. Ja se družim samo s ljudima koji su duhom mladi, koji su veseli, koji svoje životne situacije koriste kao priliku za razvoj. Moji prijatelji su ljudi svih godina, ali su svi mladi.
Mlad je svatko tko se odluči biti mlad.
Ako ste u duši mladi, tada vas nitko neće daviti s dobronamjernim savjetima, nego će vas uvažavat i pitati za mišljenje, bez obzira koliko tko ima godina.

 

Autor: Natalie Luks

Izvor:www.monitor.hr

Foto: Martina Aničić

Vaš komentar

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s