Inteligencija i manipulacija

Piše: Tomica Šćavina

Piše: Tomica Šćavina

Inteligencija je širok pojam kojim su se bavili brojni psiholozi. Postoji puno različitih oblika inteligencije koji su jedni o drugima sasvim neovisni, tako da u nečemu možemo biti zbilja nadareni, a u nečem drugom znatno ispod prosjeka. Tako će netko imati vrlo visoku kreativnu inteligenciju, dok će mu numerička biti niska ili prosječna. Netko drugi će imati izraženu verbalnu sposobnost, dok će se prilično loše snalaziti u prostoru (spacijalni faktor inteligencije). Američki psiholog Paul Guilford je otkrio čak 150 različitih faktora inteligencije koji su jedan o drugom neovisni, što bi značilo da čovjek može biti manje ili više pametan na 150 različitih načina.

Dakle, pitanje inteligencije nije jednostavno. Mnogi psiholozi su se bavili ovom temom i razvijali različite teorije o vrstama inteligencije, no usprkos tome, riječ inteligencija se u svakodnevnom životu koristi vrlo olako. Mnogi ljudi će naivne, spontane ili emotivne ljude nazvati glupima, a manipulativne, proračunate ili hladne ljude pametnima.

Neki ljudi su majstori manipulacije. Točno znaju što u kom trenutku reći da bi zavarali, izazvali osjećaj krivnje ili na neki drugi način doveli do toga da osoba napravi ono što oni žele. Manipulativni ljudi mijenjaju percepciju drugoga tako da čovjek više nema vlastito viđenje stvari, nego preuzima manipulatorovo viđenje i nesvjesno sudjeluje u ispunjenju njegovog cilja. Zato su najlakša meta manipulatorima upravo spontani ljudi koji lako poklanjaju povjerenje. Pošto lako upadaju u zamku manipulacije, takvi ljudi su iz perspektive manipulatora naprosto glupi.

Iako će se većina ljudi složiti da su manipulativni ljudi loši, a spontani dobri, ova podjela je vrlo površna. Najvještiji manipulatori su zapravo robovi vlastite manipulacije. Osoba kojoj je manipulacija “u krvi” ne zna za bolji način funkcioniranja. Um joj automatski stvara scenarije budućih događaja i razvija taktike koje bi je mogle dovesti do cilja. To je jedan vječno navijeni mehanizam koji iscrpljuje, stvara pritisak i uništava bliskost. A ruka koja je navila ovaj mehanizam, vjerovali ili ne, nije čak ni ruka manipulatora, već ruka majke.

To, naravno, ne znači da je majka bila loša i da je glavni krivac za sve, nego da nije bila emotivno zrela za majčinsku ulogu, pa nije bila u stanju djetetu postavljati zdrave granice. Najsigurniji recept za stvaranje malog (a kasnije velikog) manipulatora je previše podilaziti djetetu, dopuštati mu da mijenja pravila i da uvijek na kraju bude po njegovom. Na ovaj način dijete vrlo rano “postaje pametnije” od majke. Postavlja se “iznad” majke, što nije nimalo zahvalna pozicija, jer se nema na koga osloniti, nema povjerenja da je majka stabilna, da će ga zaštiti i pružiti mu kvalitetno vodstvo kroz život. Jedini osjećaj sigurnosti djetetu stvara manipulacija i kontrola majkom, a kasnije i drugima. Manipulacija koja je u dječjoj dobi bila obrambeni mehanizam, odnosno način psihičkog preživljavanja, kasnije postaje stil života.

Manipulacija sama po sebi nije inteligentan obrazac. Ona je naprosto obrazac. Mada djeca-manipulatori kasnije u životu često upravo putem manipulacije uspijevaju ispuniti svoje ciljeve, to je za njih još gore, jer tako stalno ostaju u utabanim putovima nezrelog, dječjeg mehanizma koji im ne donosi nikakvo životno zadovoljstvo, već im uništava odnose u kojima pate od kroničnog nedostatka povjerenja, opuštenosti i spontanosti. Oni često i zavide spontanim i opuštenim ljudima upravo zbog toga što imaju ono što je njima nedostupno (spontanost i opuštenost), pa ih i obezvrjeđuju smatrajući ih glupima i koristeći ih za svoje ciljeve. Spontanost i povjerenje nose i dozu poleta, životne radosti koja u promišljenim ljudima sklonim manipulaciji izaziva osjećaj manje vrijednosti. Oni nikada neće biti “tako visoko”, u lakoći koju nudi emocija koja nosi.

Zato je onima koji su skloniji povjerenju, spontanosti i prepuštanju najpametnije da se, koliko god je to moguće, zaštite od proračunatih i manipulativnih ljudi. Za njih je put sazrijevanja sasvim drukčiji – umjesto da se uče otpuštanju kontrole nad odnosima, na njima je da nauče poklanjati povjerenje samo onima koji to povjerenje zaslužuju. To podrazumijeva nadrastanje dječje pozicije otvorenosti i povjerenja koja uključuje opća uvjerenja kao što su: “svi ljudi su dobri” ili “dobrota uvijek pobjeđuje”. Dijete je najlakše izmanipulirati i iskoristiti, a gotovo jednako tako lako je izmanipulirati i iskoristiti nekoga tko ima idealiziranu, dječju sliku svijeta.

Hladna racionalnost, promišljenost i manipulacija nemaju veze s inteligencijom. Nije pametno stalno stvarati krnje odnose u kojima su drugi samo instrumenti za postizanje ciljeva. Nije pametno ići protiv sebe i ostajati rob svog obrasca koji život čini mučnim. Nije pametno živjeti uglavnom u glavi, jer je u prsima ili želucu bol ili težina. Nije pametno razočaravati ljude i odbijati ih od sebe, a istovremeno se stalno osjećati razočarano i iznevjereno. Ništa od toga nije pametno jer ne vodi prema boljem, kvalitetnijem životu, ali bez obzira na to nijedan “pravi manipulator” neće prestati manipulirati samo zato što mu je netko rekao da prestane. To je oružje koje se vrlo teško spušta, jer je veliki manipulator bez tog oružja ništa drugo, nego samo jedno obično malo dijete bez oslonca.

Autor: Tomica Šćavina

Izvor: www.poticaj.net

Oglasi

Vaš komentar

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s