Drugi ljudi i 4P

12660370_1535105206788837_301260008_n

Piše: Natalie Luks

Današnje društvo je strukturirano prema ovisničkoj paradigmi tako da izgleda normalno da sve ovisi o drugima, pa ćete u početku biti usamljeni kad krenete na put osvještavanja odgovornosti za svoj život. Četiri glavne ovisnosti o drugim ljudima su ovisnost o prepoznavanju, o priznanju, o prihvaćanju i o potvrđivanju.

 

Reći ću vam jednu veliku istinu, koja će vam korjenito promijeniti život, ako je prihvatite i primijenite. A to je da o drugim ljudima ne ovisi niti vaša sreća niti vaša nesreća. Prihvaćanje ove istine je najteži i najveći izazov u ljudskoj povijesti, ali i jedini realni izlaz iz situacije u kojoj se čovječanstvo danas nalazi.

Današnje društvo je strukturirano prema ovisničkoj paradigmi tako da izgleda normalno da sve ovisi o drugima, pa ćete u početku biti usamljeni kad krenete na put osvještavanja odgovornosti za svoj život. Na svu sreću, ima ljudi koji su krenuli istim putem pa sam sigurna da ćete ih vrlo brzo susresti.

Četiri ovisnosti

Četiri glavne ovisnosti o drugim ljudima su ovisnost o prepoznavanju, o priznanju, o prihvaćanju i o potvrđivanju. Krenimo redom.

Uzmimo primjer da se godinama nalazite u vezi s oženjenim muškarcem i vjerujete da samo vas voli, ali da je u braku zbog djece. I umjesto da se pitate zbog čega ste u situaciji koja vam ne odgovara, trošite svu svoju energiju na očekivanje da on prepozna da ste vi ta jedna jedina s kojom želi živjeti.

Ovaj primjer ilustrira prvu potrebu koju očekujemo od drugih ljudi. Da prepoznaju našu jedinstvenost. Najveća nam je uvreda kad nas drugi zanemaruju, kad za nas nemaju vremena, kad nas ne primjećuju, kad ne poštuju dogovore. Rođendane i obljetnice koristimo da provjerimo koliko smo nekome važni, misli li na nas.

Zaboravili sami sebe

Potreba da nas prepoznaju nastaje zbog toga što smo sami sebe zaboravili i ne vjerujemo da smo jedinstveni. Sve dok to ne shvatimo bit ćemo nesretni i tražit ćemo da nas drugi prepoznaju – da nam kažu: ti si ta, ti si jedinstvena. Već shvaćate da je jedino rješenje prepoznati samoga sebe – Ja Jesam.

U današnje vrijeme ova potreba eskalira. Svatko želi biti poznata osoba, zapravo viđen i prepoznat. To je tolika potreba da je svatko celebrity tko se pojavi nekoliko puta na televiziji. To samo pokazuje kolika nam je čežnja za samo – prepoznavanjem.

Ne prihvaćamo svoje duhovne vrijednosti

Druga potreba koju očekujemo od ljudi jest da nas prihvate. Ova potreba nastaje zbog toga što negiramo i ne prihvaćamo svoje duhovne vrijednosti pa mislimo da ih nemamo. Da vas podsjetim, duhovne vrijednosti su ljubav, znanje, sigurnost, sloboda, moć, zdravlje, ljepota, blagostanje…Pa tako, ako mislite da ste nesigurni, tada ćete od drugih ljudi tražiti sigurnost, ali ćete ih i optuživati da su vam je uskratili. Ako mislite da ne dobivate ljubav, tada to znači da mislite da nemate ljubav. Ali isto tako, ako mislite da neku vrijednost dobivate od drugih, to također znači da mislite da tu vrijednost nemate.

U sirotinjskoj svijesti mislimo da neku vrijednost nemamo zato što su nam je drugi uskratili, i kad bi drugi bili dobri i pošteni tada bi bilo dovoljno svega za sve. Problem je što su i ti drugi u sirotinjskoj svijesti pa i oni misle da su uskraćeni i očekuju od drugih. Tako svi nemaju i svi jedni druge optužuju za neprihvaćanje.

Rješenje je samo – prihvaćanje, to jest prihvatiti sebe kao cjelovito Biće koje već ima sve što mu je potrebno za ostvarenje zadaće. To ćete najbrže shvatiti ako odustanete od potrebe da od drugih dobivate bilo koju duhovnu vrijednost. S drugima možete razmjenjivati samo materijalne vrijednosti. Možete dobiti informacije koje će uvećati vaše znanje, možete dobiti kuću, koja će uvećati vaš standard, možete dobiti kozmetičku uslugu koja će uvećati vašu ljepotu… Ali ako mislite da nemate znanje, da nemate blagostanje, da nemate ljepotu, tada vam drugi ljudi te vrijednost ne mogu osigurati bez obzira koliko vam davali materijalnih dobara.

Ne cijenimo svoja postignuća

Treća potreba koju očekujemo od drugih ljudi jest da nas priznaju, a koja nastaje zbog toga što ne cijenimo svoja postignuća. Recimo da niste dobili plaću tri mjeseca, a vaš poslodavac gradi vilu na moru. Što učiniti? Prvo trebate postaviti pitanje – što ja želim? Sigurno ćete odgovoriti da želite da vas se pošteno plati za vaš rad. U tom odgovoru se krije optužba da poslodavac nije pošten i ona vas blokira. Zato je prvi korak neutralno utvrditi činjenice. A činjenica jest samo to da niste dobili plaću za svoj rad. Sljedeći korak jest zapitati se: zašto mi se događa takva situacija, da radim bez plaće? Budite uporni i nemojte dozvoliti da vas odvuče optuživanje drugih za vašu situaciju. Doći ćete do pravog odgovora: ne cijenim se dovoljno i ne vjerujem da zaslužujem te prihode.

Drugi Vas cijene koliko sami sebe cijenite

Interesantno je to što od poslodavca očekujete da vas on cijeni i što se na njega ljutite što vas ne cijeni, kao da je to lakše nego sam sebe cijeniti. Možda i jest lakše, ali je besmisleno, jer vas drugi cijene samo onoliko koliko se sami cijenite. Kada to shvatite tada možete promijeniti neželjenu situaciju – tako da promijenite stav o sebi. Ne kažem da je samo-priznanje (samo-poštovanje) jednostavan posao, ali je jedini koji će riješiti vaš problem. Sve drugo su tlapnje.

Potvrda od drugih da shvatimo sebe

I četvrta potreba je očekivanje potvrde. Ova potreba je nastala zbog toga što ne znamo smisao svog života, pa očekujemo da ga dobijemo od drugih ljudi. Potvrditi sebe znači istinskom sebi reći hvala što ostvarujete svoju zadaću koja služi općoj dobrobiti. Obično to izražavamo kao zahvalnost Bogu. Pri tome je važno imati svijest da se zahvaljujemo sebi što služimo Boga, što se Bog kroz nas izražava i ostvaruje. Pokazatelj samo–potvrđivanja jest unutarnja ispunjenost i zadovoljstvo što znamo i živimo smisao svog života.

Od prepoznavanja do potvrde svog odabira

Ukratko sam skicirala osnovne potrebe koje očekujemo da nam zadovolje drugi ljudi. Ja ih zovem 4 P – prepoznati, prihvatiti, priznati i potvrditi. Znači – jedino rješenje je prepoznati svoje istinsko Ja koje zbog zaborava poričemo (nisam), prihvatiti svoje duhovne vrijednosti koje zbog zaborava negiramo (nemam), priznati svoje izražavanje i rezultate svog izražavanja, svoja postignuća, koja zbog zaborava mislimo da ne zaslužujemo i potvrditi smisao svog života koji smo zaboravili.

Krenite od činjenice da ste vi uvijek uzrok svake situacije u svom životu. Vrlo brzo ćete početi uočavati koliko ste ovisni o drugim ljudima, i koliko vaše odluke ovise o tome što će drugi misliti, reći, kako će reagirati. To je prva faza – prepoznavanje. U drugoj fazi prihvatite istinu da su drugi ljudi ogledala vašeg potisnutog: nisam, nemam i ne zaslužujem. U trećoj fazi priznajte sebi da ste sami odabrali iskustva zaborava. U četvrtoj fazi budite zahvalni što živite upravo takav život kakav ste odabrali, potvrdite svoj odabir.

Svijest blagostanja

Proces osvještavanje odgovornosti za svoj život je neophodan ako želite napustiti sirotinjsku svijest i ući u svijest blagostanja.

U blagostanju surađujemo s drugim ljudima i od njih ništa ne očekujemo jer znamo da smo usklađeni sa svim ljudima koji nas žele prepoznati, prihvatiti, priznati i potvrditi.

U blagostanju mi prepoznajemo božansku narav u drugim ljudima, prihvaćamo istinske vrijednosti drugih ljudi, priznajemo rezultate i postignuća drugih ljudi, i zahvalni smo im što nam omogućuju da ostvarimo sebe i svoju životnu svrhu.

Takav život je velika radost.

 

Autor: Natalie Luks

Izvor: monitor.hr

Foto: Martina Aničić

Vaš komentar

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s