Multidimenzionalnost

img_20150403_151940Kako svijest proizlazi iz izvora

Čisto bivanje: područje Apsolutnoga, čista svijest, prije poprimanja ijedne značajke. Stanje prije stvaranja. Posrijedi zapravo nije zasebno područje budući da prožima sve.

Uvjetovano blaženstvo: područje u kojemu svijest postaje svjesna vlastitoga potencijala.

Ljubav: poticajna sila stvaranja.

Znanje: područje unutarnje inteligencije.

Mitovi i arhetipovi: kolektivni obrasci društva. To je područje bogova i boginja, junaka i junakinja, muške i ženske energije.

Intuicija: područje u kojem um shvaća prikriveno ustrojstvo života.

Mašta: područje kreativne domišljatosti.

Razum: područje logike, znanosti i matematike.

Emocije: područje osjećaja.

Fizičko tijelo: područje osjeta i pet osjetila.

Koje je od navedenih područja istinski duhovno? Sva su međusobno povezana, ali često možete opaziti da se ljudi ustale u određenom području te na tom osobitom mjestu pronalaze i duh. Žena sa savješću svoje je mjesto pronašla u emocijama i u fizičkom tijelu – pogađalo ju je svakidašnje tjelesno mučenje siromašnih. No, iz njezinih motiva nipošto ne možemo isključiti ljubav, a možda je i intuitivno znala da je to humanitarno nastojanje za nju najbolji put razvoja.

Čovjek koji je iscjeljivao na daljinu svoje je mjesto pronašao u području intuicije. U njemu djeluju suptilne energije. Njegov je oblik duhovnosti iziskivao rad s nevidljivim silama koje povezuju svijet. Iz njegovih motiva ne možemo isključiti ljubav, a moguće je i da je djelovao na području mita i arhetipova budući da je pri obavljanju svojega posla zazivao anđele i duhovne vodiče. Skeptik bi mogao reći da ta područja uopće ne postoje. Taj argument nije lako pobiti jer ako nešto za vas ne postoji, to je kao da doista ne postoji.

Ovo bi mogao biti pravi trenutak za razmatranje jednostavnog primjera. Nakon snježne oluje ljudi opažaju automobil zabijen u zapuh. Za volanom je onesviješteni vozač. Ljudi zastaju kako bi ustanovili što se dogodilo i pitaju jedni druge: “Kako se to dogodilo?” Jedan pokazuje tragove guma u snijegu: “Automobil je skrenuo s puta – eto kako se dogodilo”. Drugi promatrač pokazuje volan izvinut na stranu: “Došlo je do kvara upravljačkog mehanizma – eto kako se dogodilo”. Treći promatrač osjeti miris vozačeva daha: “Bio je pijan – eto kako se dogodilo”. Na posljetku naiđe neurolog s prenosivim aparatom za magnetsku rezonanciju i pokaže snimku vozačeva mozga: “U njegovu motoričkom korteksu prisutne su anomalije – eto kako se dogodilo”. Svaki odgovor u potpunosti ovisi o vrsti dokaza. Isto je pitanje postavljeno.

Kad netko kaže da za svjesnost univerzuma nema znanstvenog dokaza, odmah mu odgovaram: “Ja sam svjestan, a nisam li ja jedna od aktivnosti univerzuma?” Mozak djeluje temeljem elektromagnetskih impulsa pa ga se može smatrati aktivnošću univerzuma jednako kao i elektromagnetske oluje u atmosferi ili na dalekoj zvijezdi. Stoga je znanost oblik elektromagnetizma koji vrijeme provodi proučavajući drugi oblik. Svidjela mi se primjedba koju mi je jednom zgodom uputio fizičar: “Znanost nipošto ne bismo smjeli smatrati neprijateljicom duhovnosti jer je ona njezina najveća saveznica. Znanost je Bog koji objašnjava Boga putem čovjekovog živčanog sustava. Nije li duhovnost isto?” Filozof bi mogao reći da stvarnost nije potpuno spoznata sve dok se ne obuhvate svi slojevi tumačenja. U tom se smislu teorija jedne stvarnosti ne suprotstavlja materijalizmu, već se nadovezuje na njega. Vozač koji se zabio u snježni zapuh mogao je biti na jednoj od mnogih motivacijskih razina: možda je bio u depresiji i namjerno je sletio s ceste (emocije). Možda je razmišljao o pjesmi koju je želio napisati pa mu je pozornost odlutala (mašta). Možda je zaključio da će automobil iz suprotnog smjera prijeći na njegovu traku (intuicija).

Da biste prešli na novu razinu tumačenja, morate prekoračiti razinu na kojoj se nalazite, poći dalje od nje. Ako možete potvrditi da je prekoračivanje nečega vaša svakidašnja aktivnost, nema opravdanog razloga da materijalizam uporabite kao toljagu kojom ćete navaliti na duhovnost. Materijalan svijet može i ne mora biti vaša osnovna razina doživljavanja. Prekoračenje osnovne razine omogućuje vam prelazak na druge razine, što činite i u ovom trenutku dok vaš mozak pretvara kemijske tvari u misli. Dakle, pitanje je na kojoj razini želite živjeti. Osobno smatram da se najbolji život živi na svim razinama svijesti. Vaša pozornost nije ograničena niti uska; otvarate se cijeloj svijesti.

I vi možete živjeti takvim životom, ali je vaša usredotočenost na samo jednu i l i dvije razine prouzročila slabljenje ostalih. Budući da su istisnute iz vaše svijesti, vaša je sposobnost prekoračenja znatno smanjena. (Na najsvjetovnijoj razini to je često pitanje pronalaženja vremena. Malokad upoznam znanstvenika koji je ozbiljno razmislio o svijesti – previše su zaokupljeni laboratorijskim radom. Kao i svi mi, znanstvenici su pretrpani poslom, a ako postoji mogućnost da se temelj ovoga svijeta znatno razlikuje od onoga što su naučili na studiju medicine i l i u području kvantne fizike, tipičan će znanstvenik to pitanje razmotriti sutra.) Svaka dimenzija vašega postojanja ima svoju svrhu i nudi ispunjenje kakvo vam ništa drugo ne može ponuditi (to su “okusi stvaranja”). U potpuno proširenoj svijesti dostupna je svaka razina.

 

Autor: Deepak Chopra, iz knjige Knjiga tajni; 9. poglavlje: Živite u multidimenzionalosti.

Izvor: Chopra, D. (2005.). Knjiga tajni. Izdavač: Dvostruka duga.

Foto: Damir Barušić

 

Vaš komentar

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s