Odbacite strah i otvorite se novim iskustvima!

Piše: Iva Solarević Jeličić

Piše: Iva Solarević Jeličić

Jedino što je sigurno, je da ništa nije sigurno. Stoga, što imamo izgubiti ako se upustimo u nešto novo i izađemo iz poznatih granica?

U svakom trenutku imamo neku ideju o tome što je moguće ili nemoguće, tko smo mi, za što smo sposobni, a za što nesposobni.

Zapravo radi se više o našoj percepciji i doživljaju vanjskog svijeta i nas samih nego o tome što se “realno” događa. Najčešće živimo u ograničenoj percepciji sebe, života i svemira općenito i pouzdajemo se u to što su drugi rekli da je istina ili nije. Što je realno, a što nije. Što je moguće, a što nije.

Ako mislite da je jedino što vam se može događati svakodnevni posao od 8 do 17 sati, krediti i tri do četiri tjedna godišnjeg odmora, onda je vrlo vjerojatno da vam se upravo to događa. Jeste li ikada pomislili da bi zaista moglo biti drugačije? Jeste li pokušali učiniti nešto po tom pitanju, da vaš ritam života izgleda drugačije?

Ako razmislimo o ljudima koji su učinili da napredujemo kao vrsta, otkrijemo nove “stvari” i da izađemo iz poznatih granica, bit će vam jasno da nitko od njih nije pratio već postojeći model i viziju, već je svatko od njih izlazio izvan granica poznatog i sigurnog. Svatko tko je pridonio čovječanstvu i stvorio nešto novo morao je imati viziju, vjeru, i bez ikakve sigurnosti i potvrde da je to moguće djelovati u smjeru otkrivanja i stvaranja “nemogućeg”.

Jednostavno je nemoguće stvoriti nešto novo i drugačije, ako se držite poznatih i sigurnih puteva. U konačnici sigurnih puteva nema, jer i ono što se u trenutku čini stabilno i sigurno može preko noći nestati. Jedino što je sigurno, je da ništa nije sigurno. Stoga, što imamo izgubiti ako se upustimo u nešto novo i izađemo iz poznatih granica? Zapravo možemo izgubiti samo strah. Tek kada se susretnemo sa strahom i prođemo kroz njega on može nestati. Tada se širimo, jer izlazimo izvan svojih dotadašnjih granica.

Naša “sigurna” ljuštura su naše navike kojih se toliko čvrsto držimo, pa čak iako nam ničemu ne služe. Naši obrasci mišljenja, ponašanje, govora, djelovanja i postojanja.

Zar nije izazov izaći iz poznatog okruženja i probuditi se za nova iskustva i novi drugačiji život? Nova iskustva su ona koja nas čine živima. Ona bude nove neuronske veze u našem mozgu, ona nam daju nove podražaje i izgrađuju nas kao novu osobu. Ponavljajući stalno iste stvari mi smo kao roboti i automati. Ali gdje je tu život, inspiracija, kreacija, istraživanje?

Možemo krenuti od najmanjih stvari; umjesto da se izražavamo samo kao jako sposobne, jake i samostalne osobe, trebamo iskazati i nježniji dio sebe, onaj koji je povremeno nesiguran. Umjesto da svako jutro pijemo kavu, počnimo piti čaj od đumbira. Umjesto da gledamo poznatu seriju, to vrijeme možemo provesti u meditaciji, bazenu ili kreirajući nešto novo. Umjesto da mislimo kako je nemoguće jednu Novu Godinu provesti na nekom egzotičnom mjestu, počnimo razmišljati kako bi možda kroz pet do deset godina zaista bilo moguće skupiti dovoljno novca za to putovanje i počnimo planirati korake koje ćemo učiniti za ostvarenje svoje želje.

 

Više o autorici i njezinom radu saznajte na stranici: www.solar-spirit.net

 

Autor: Iva Solarević Jeličić

Izvor: www.ordinacija.hr

Vaš komentar

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s